“Muzej pusaca” ili muzej povecen pusacu, nalazi se u Rue Pache, broj sedam. Nalazi se desetak minuta hoda od groblja Père Lachaise gdje u miru pociva Jim Morisson. Pa ako ste stari ili mladi freak koji pusi lulu to je izvrsna prilika da se jednim udarcem ubiju dvije turisticke muhe.
Mozda je naziv “muzej”pomalo pretenciozan, jer se radi o tri sobicka i jednom toaletu, pa bi bilo bolje reci “posveta” pusacu. Ulaz se placa 3€, a za djecu je besplatan. Iskreno, ne znam da li je pusenje dopusteno, ali unutra jedini duhan je onaj u vetrini, pod staklom (listovi Virginije). Kako se osim duhana pusilo i pusi sve i svasta, utemeljitelj se ipak odlucio samo za tri supstancije: duhan,marihuanu i opijum. Prvi dio je posvecen cigarama i lulama. Ima interesantnih, antiknih meerschaumica, africkih metalnih lula (slike slijede, a ima i site www.museedufumeur.net), naravno,lula od vrijeska sto starih i sto nekoliko novih Savinellica koje su pretpostavljam u prodaji.Zanimljive su i sarene, staklene lule, ali i one su nove i sigurno su u prodaji. Drugi dio muzeja s eksponatima je “drogeraski”, pa se tu nadju “cilum” za marihuanu i razlicite vrste lule za opijum,one prave kao u filmu od Sergiotta Leonea “Bilo jednom u Americi”, gdje se De Niro razvaljujes opijumom. Ne mogu reci da sam vriskao od eksponata. Najvise su mi se svidjele africke lule i meerschaumice, ostalo je vise kuriozitet. U posljednjoj sobici se nalaze karikature iz 18, 19 st. posvecene pusenju. Koliko se dalo naslutiti, u njoj se odvijaju izlozbe s uvijek istom temom. Upravo kad sam se malkice razocaran okrenuo prema izlazu (ulazu), Marina me je pozvala da vidim WC jer se Mirkecu bilo pripiskilo. Pun je fotografija slavnih licnosti koje su pusile (ne samo lule).
Kad se malo bolje pogleda, postaje ocito da malo slavnih ljudi nije pusilo. Muzej posjeduje i jednu malu (a kakvu inace), biblioteku. Htio sam kupiti jednu knjigu o clay-lulama, koja po uvezu ne bi trebala biti skupa, ali Pariz je Pariz. Traze 50€ za tu knjizicu. A za clay-lule vazi ona: “Vidio si jednu, vidio si sve!” Pa je bilo jos knjiga s cudnim naslovima npr. “Glinene lule sjeverozapadneFrancuske!” Pitao sam se kakve su onda iz npr. jugoistocne Francuske. Mozda ih uopce i nemaju.Imaju bogat izbor cigaretnog papira, ali to me nije zanimalo. Nakon posjete muzeju uputili smo se do groba rock zvijezde. Samo informativo, ako ste mislili otkinuti komadic mramora za uspomenu, to vise nije moguce, jer je grob ogradjen, a za svaki slucaj uvijek je prisutan policajac ili policajka,a zna se da oni francuski nemaju osobit smisao za salu.

Eh, eto greske, ne znam ju ispraviti, pa to cinim na ovaj nacin: Le musèe du fumeur.
A sad fotke

Lijepo, bilo bi zanimljivo otići to vidjeti uživo.

Inače, komadić mramora s Jimovog groba imam doma, prijateljica je bila u Francuskoj prije 6 godina pa mi je donesla....

Baš sam malo pogledao stranicu muzeja. Pa baš je fora. Francuzi stvarno znaju od svega napraviti turističku atrakciju i uzeti novce.

!Kao i uvijek ozbiljno, opširno i zanimljivo. Od prvog do zadnjeg reda; od prve do zadnje slike! Zanimljivo iz čega su sve ljudi pušili (i ne samo duhan),
Očito je da si prvo bio na Morrisonovom grobu i upiknuo ovu majicu "lizzarda"!
Dobro da i taj muzej u ovo doba antipušačke histerije ne zatvore! Bila bi šteta!

Da, sta jes', jes'! malo vise fotki iz pariza bacit cu prvom prilikom pod rubrikom "godisnji odmori".

Ha! A muzej osnovali zajedno Rus i Armenac; Michka Seeliger i Tigran Hadengue! Ništa bez Slavena! Ni pravog rata ni pravog muzeja!