Evo jedan link o jednom od najvecih majstora uopce (barem ga takvim drze).

http://www.pipendoge.de/Chonowitsch_infoengl.htm

I otac mu je radio lule (Emil)!

Vidi se da je dobar majstor, vrhunski je vrijes u pitanju, ali, da budem iskren, ne sviđa mi se niti jedna - malo su previše "danske", liče mi na lule Nane Ivarsson....
Ma svi ti Danci kao da su učili od istog majstora - sve na isti kalup - nekako malo, pa debelo, pa okruglo - a cijene...boli glava! Pa jesu li oni totalno prošvikali, ili stvarno ima pacijenata koji bi za pjeskarenu pipu dali 1000 eura....Kao da im je dr. Gumbas određivao cijene....
Brankove lule su puno ljepše i upravo ih krasi taj "klasični" štih, iako se i on voli zaigrati sa "morskim formama" - ali to je njegova umjetnička sloboda, ali ne bi dao 1000 eura, taman da su mi viška za niti jednu Jessovu ili Naninu lulu...To je nabijanje cijena s obzirom na "ime".
My humble opinion....Ne morate se slagati!

Danski "klasicizam" ima mozda vec trecu generaciju "pibemakera". Jedna je stvar sigurna, nije ga stvorila treca, a mozda ni druga generacija. Danske lule, odnosno njihov stil, nastao je jos prije rata, ali onda se nije davala paznja imenu kao sto se to cini danas. Nekolicina anonimnih Danaca dala je buducim generacijama mogucnost za jednu stilsku prepoznatljivost, sto su ovi potonji znali realizirati. Naravno, zasto ne. uz pomoc marketinga doslo se i do tih za nas astronomskih cijena. Ali to je stvar kolekcionara i naravno, imena, pa tko voli nek izvoli.

Točno. O ukusima se ne raspravlja...
Meni su osobno tvoje lule ljepše, upravo zbog tvog "klasičnog" stila, a opet sa onom potrebnom dozom prepoznatljivosti.

Eh, questa è la musica per le mie orecchie! Ne znam. Mislim da treba proci puno vremena da se dodje do prepoznatljivog stila. Osobno mislim da se jos trazim, ali ovaj mi je kompliment potvrda da sam na dobrom putu. Grazie mille, caro amico!

Ma ja sam samo ovo postao jer ga hvala na sva usta, a i na smokinpipesu njegova ESTATE lula je 1500 dolara. Nisam niti ja prelud za njegovim i opcenito danskim stilom, ima lijepih ali vecina je na isti kalup. Naravno kao i kod svega prvobitno placas ime a onda sve ostalo.

Sorry, ali su meni sve te lule na isti kalup...Brankove lule su mi ljepše, nemam ja što njemu kaditi, nego kažem što mislim, a da jako glasno (i ponekad neugodno) kažem što mislim, to svi ovdje znate!
Može biti (a vjerojatno i je tako) da su te lule vrhunske, da se krasno puše, ali...ma sve sam ranije napisao, nekom se sviđa danski stil, nekom ne....
Slažem se i da ime diže cijenu, to je staro pravilo trgovine, ne samo kod lula.
Ovo je korisna informacija vidjeti da je netko za jednu debeljuškastu pjeskarenu ili rustikarenu lulu spreman odvojiti više od tisuću eura - e pa ako ih ima i ako mu se sviđa "danski stil" neka izvoli - samo naprijed.
Uvijek bih radije kupio lijepu Savinellicu ili Petersonku ili Brankovu lulu nego ova danska čuda.
Sad, mišljenje je kao šupak - svatko ga ima!

Vjerovatno je najveće tražište za Danske lule, USA, i potreba amerikanaca za svim iz stare domovine. Znam ih puno, i sve što je iz Europe ima posebni štih kulture i eskluzivnosti. Vjerovatno je to razlog opstajanja mnogih manufaktura u Europi.... Inače ni meni se baš nešto posebno ne sviđaju, jedino ono što je Branko rekao, oni su POGODILI svoj stil i izričaj... kakav god da bio

Nikaj ne kosta koliko mi placamo, placamo ime i prestiz. No to je tako, ne samo u lulama. Njega skupljaju kolekcionari koji negledaju izgled ili funkcionalnost nego ime.

I vjerojatno te lule nikada ne puše.

pa jade ti kuri upaljačem lulu od 1500 eura

Recimo da su se znali nametnuti. Nastupaju zajednicki.Danski majstori su uvijek spremni na madjusobnu suradnju, nema zavisti i gotovo besplatno poducavaju mlade snage. Osim toga poznato je da ostatak svijeta pomalo pada na "skandinavski" dizajn ( prvi mi padaju na pamet Bang&Olafsun, Ikea...). Jedno od trzista koje diktira cijenu danskim lulama je osim americkog i ono japansko. Italija takodjer (mislim na lule) ima svoj stil, ali o nacinu na koji se "namecu" trzistu ne bih. Dovoljno je vidjeti kako su organizirali dvije manifestacije isti vikend (01/06/2008) na par km udaljenosti. Podmecu si nogu. A kako se trgovci ponasaju prema proizvodjacima....!

To je točno! Danci surađuju međusobno, a Talijani bi si oči povadili! A mjesta zapravo ima za sve, samo se treba organizirati!