Krasna stranica. Premda se ne bih u potpunosti slozio da se nije osim cijena nista promijenilo. Npr. ne samo iz Orlikovog kataloga moze se vidjeti koliko se nije obracala paznja na venaturu drva. Ta tendencija pocinje krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina (vidi Ivarssonove lule, gdje mu ni cijene nisu bas "sica" ni za danasnje pojmove 400-500 $). Cinjenica je da se moglo naci puno jeftinih i dobrih lula za danasnje pojmove smijesan novac. Lula je jos uvijek bila ona stvar koja se ako se zaboravi doma, moze kupiti u prvom kiosku, bez da novcanik osjeti velike gubitke. Sto se shapeova tice, prevladavaju klasicni, jer je freehand
relativno nova pojava koja je estetski osvjezila ponudu, ali sigurno i znatno povisila cijenu lula i od nje ucinila donekle "kultni" objekt.