http://www.sesapipes.com/hr/hr_index.html

Fora su mu pipe!

Meni je jednom moj dragi prijatelj dr. Gumbas, glancajući jednu moju veteranku lijepo rekao: "Je, je lepe su sve te freehand lule, no njih je najlakše napraviti, pratiš teksturu drva, pa će već nešto ispasti. No budi pravi frajer, pa napravi klasiču benticu ili biljarku, kao Ingo Garbe, pa te onda priznam da si odlikaš." E tu je bio u pravu.

A ima i tu nekaj jest, ali steta ubit kreativnost sa npr. bulldogom kad mozes isti kupit od neke firme kaj radi strojno

A kaj fali bulldog lulama ili rodezijankama, kako hoćeš. Inače, točno je da se danas lule prave strojno, ali ipak svaka ta klocna nekoliko puta u toku izrade prođe kroz ruke majstora, pa to joj i daje njenu individualnost zar ne? Je li istina da neku lulu voliš više i češće je pušiš, a neku manje, pa skuplja prašinu na stalku? Svaka je lula (naravno osim šrota) priča za sebe. Svako je pušenje lule priča za sebe. Primjerice, često se uhvatim kako razmišljam u smislu: "E kad sam bio u Grožnjanu zadnji put, pušio sam Stefono bulldog i "Navy Flake", sjedio na zidu i promatrao Motovun i dolinu Mirne". Nisam li bar malčice u pravu?

Ma jesi naravno, inace postoji dosta velika mogucnost da doticni majstor bude clan naseg foruma.

Malo sam si razmisljal i dosal sam do pametnog zakljucka. Razlog zakaj majstori ne rade klasicne oblike je zapravo vrlo jednostavan. Ako uzmemo pretpostavku da vrsni majstor koristi najbolji vrijes i da mu treba podosta vremena da napravi lulu , jer je radi rucno onda ta lula mora i koštati. E tu je sad kvaka, jer zakaj bi netko kupil klasicninu biljarko od XY majstora kad za tu lovu moze kupiti istu od Dunhill ili Castela recimo, gdje dobiva najbolji vrijes na svijetu, ime, kolektorsku vrijednost itd. Mislim da je to glavni razlog zakaj majstori rade oblike van standardne karte, da bi necim makli se od spomenutih firmi, da bi privukli ljude svojim posebnim oblicima, orginalnošcu i sl.Smatram da bi 99% lulasa prije dalo nekih 400 eura za Dunhillov Billiard recimo nego od nekog majstora, ali ce isti zato istresti i duplo vise za neko freehand cudo jer je jedinstveno i takvo nekaj niti jedna tvornica ne nudi

Evo sad kad je majstor postao i član ovoga foruma molio bih da nam opiše cijeli postupak izrade lule, zanima me sve od odabira vrijesa, koje alate korisiti, pa sve do samog finisha. :-) Ako može nek sve poprati sa fotografijama :-)

Hvala unaprijed.

Kaj lule ne rastu na drvecu ?

E da je bar tako. :-)

Pa vidjel ja Maestro de Paja na drvetu. A ne, ne, sorry to je bila Papaja

Možda mi za idući Božić donese jednu Maestro Papaju. :-)

Pozdrav svima. Cim malo steknem prakse na forumu rado cu odgovoriti svima.

Ma skuzit ces vrlo brzo

Vrijesak koji koristim za izradu lula je iz pilane Vita Carlina iz Kalabrije.
On se pokazao najpostenijim sto se tice odnosa kvalitete i cijene, premda
je i on poskupio. Imao sam iskustva s jos dvojicom zanatlija od kojih me
je jedan razocarao, necu reci, pokusao namagariciti, pa sam mu posiljku vratio
nazad. Ovaj drugi, a njegovo cu ime rado navesti Dommenico Romeo
koji je iz Ligurije ima odlicnu materiu primu, ali su mu cijene nepristupacne.
Bio je vrlo ljubazan, pa mi je u toku posjete demonstrirao "seciranje"
lopte (tal. ciocco), te podzemne izrasline iz koje izrasta vrijesak (erica arborea).
Rekao mi je da rezanje usporedjuju s rezanjem sirovog dijamanta. Da li
je pretjerao ne znam, ali da je potrebna vjestina citanja "ciocca" i dugo
iskustvo imao sam se prilike uvjeriti. Zanat je naslijedio od svog oca,
a posljednjih godina i sam izradjuje lule s ocitim danskim utjecajem,
sto i nije cudno kako su mu ucitelji T. Knudsen i L.Ivarsson. Ovaj prvi
se i preselio u njegov kraj i naravno, koristi se njegovim drvom. Otkrio mi
je da s vremena na vrijeme prodju iz Dunhilla i pokupe najbolje komade.
E kad je tako, rekoh pa da i ja kupim koji komad. Naravno nisam kupio
najskuplje, ali mi je Mimmo prodao izvrstan vrijesak za pjeskarenje.
Njegova demonstracija mi je takodjer pojasnila zasto su neke lule koje se
ovdje mogu naci u svakoj prodavaonici duhana jeftine. One se izradjuju
od unutarnjeg dijela "ciocca" koji je pun smole, tanina, pijeska, zemlje,
opcenito necistoce, a nema istu poroznost kao vanjski dijelovi od kojih
se izradjuju prave lule. Oni te komade prodaju industriji u vrecama, na kile,
dok se pravo drvo za izradu lula prodaje u komadima, od kojih iz
uglavnom izvlaci jedna lula, a ako je komad nesto veci, maksimalno
dvije. Poroznost je veca jer tu prolaze vene koje su kasnije i vidljive.
Industrijska obrada dodaje da bi zakrpala rupe stuk, ljepila i slicno. Zato te lule,
ne kazem da ne mogu funkcionirati kako treba, cesto stvaraju probleme,
ne vuku kako treba ili se stvara neugodna, gorka vodica. Za pocetnike
koji se sami hoce oprobati u izradi, pri kupnji je bitno da drvo ima gornji
hrapavi sloj. To je vazno, jer i ako ne ostvari iz prve remek djelo, sto je gotovo
nemoguce, jer prva je lula uvijek remek, barem ce mu ostati stvar koju
moze pusiti ( racunajuci da je drvo dobro izbruseno). Ovime sam se malo
dotaknuo teme industrijske i zanatske lule. Tu je tesko biti pametan. Na
jednom slicnom talijanskom forumu vec duze vremena vodi se debata
industrijske vs zanatske lule, a ja ne bih tu pametovao vec bi se slozio
s jednim njemackim novinarom, autorom interesantne knjige o lulama,
koji je otprilike rekao da ima dobrih i jednih i drugih, da tu ne treba davati
osobite prednosti nikome, ali da dobra lula kosta od 250 eura na vise.Naravno,
radi se o njemackom standardu. U Italiji se mogu naci vrlo dobre lule za puno
nizu cijenu. Eto, za ovaj put toliko, htio bih jos samo odgovoriti gospodinu Bayro
u vezi freehand i klasicnihmodela. Apsolutno se slazem da treba prilicna vjestina za
izradu npr. modela bulldog, oom paul, itd., ali ne bih se slozio da je dovoljno
slijediti linije pa da se izvuce jedna freehand. Govorim o osobnom iskustvu,
jer tesko je iz svakog komada izvuci nesto lijepo, dopadljivo, neponovljivo i prije svega funkcionalno.
To je i jedan od razloga zasto recimo neki danski i talijanski majstori vrlo
trazeni imaju malu produkciju.Ili kao sto je relativno mala produkcija jedne industrije,
a pri tome mislim na "Castello" koji svakom komadu drva prilazi kao gore spomenute zanatlije.
Za pocetnike je najbolje da izaberu jedan od klasicnih modela za svoju prvu lulu, pa ce onda
vidjeti, dopustite mi da se nasalim, na kom stablu lula raste. Toliko za ovaj put i pozdrav
svima.