Odlican post moram priznati, i vrlo edukativan. kad bi se covjer recimo htio baviti (iz hobija) izradom lula ili barem napraviti koji sebi za gust koja su min. ulaganja, tj. koji alati spadaju pod "must have" ?

Slažem se izvrstan post. Bit će stvarno zanimljivo imati ovakve informacije iz prve ruke

Ovo je bilo vrlo iscrpno i poučno. Svaka čast. Ako su mu Ivarsson i Knudsen bili učitelji, onda je signor Mimmo dobro izučio zanat. Ja sam imao priliku vidjeti pokojnog gospodina Lorenza Tagliabue kako sa ljubavlju bira lopte; ja kažem klocne, ali dođe na isto. Naime, živio je u istom lombardijskom selu pored Milana gdje i ja, vidio je da pušim lulu, i tako, malo pomalo smo se počeli družiti. No to je bilo negdje kasnih sedamdesetih ili ranih osamdestih kad je signor Lorenzo već bio u godinama i pomalo pobolijevao. No nikad neću zaboraviti sjaj u njegovim očima kada bi naišao na lijep ciocco...
BTW - Ingo Garbe? Zanima me tvoje mišljenje.

Drva part two
Hvala na interesu za moja cavrljanja. Nastavio bih o istoj temi, jer sam
jucer zaboravio neke detalje, zapravo informacije, mozda ne i toliko
bitne, ali interesantne. Prilikom posjete pilani, na pitanje odakle dolaze
"ciocchi", Mimmo mi je lakonski odgovorio da ne zna, da to i nije toliko
vazno. Naime, ako se nekad tvrdilo da je vrijesak iz Ligurije lagan,
onaj iz Kalabrije kompaktan, a sa Sardinije ne znam vise kakav, danas
to vise ne vrijedi, jer pilane koje su u Italiji aktivne obradjuju vrijesak
iz svih mediteranskih zemalja. Bit ce da se radi o efektu globalizacije,
ili nestasici vrijeska. Mozda i o jednom i o drugom. Jedno je sigurno,
vazno je tko ga reze i kako ga suse, tj. zastarjevaju. Cesto mi postavljaju
pitanje kad prodajem lule na sajmovima odakle potjece vrijesak. Odgovaram
da je iz Kalabrije, ali da ne znam pravo porijeklo. Naravno, uvijek se
nadje kakav majstor, znalac koji po linijama moze prepoznati odakle dolazi
doticni komad.
E, a informacija druga je da su ambijentalisti predlozili da se erica
arborea stavi na spisak Protokola iz Kyota zasticenih mediteranskih
vrsta zbog pretjeranog iskoristavanja. To u stvari ima smisla, jer biljka
se ne da uzgajati, pokusavalo se, ali bez uspjeha. A prije nego sto da
jedan pristojan "ciocco" treba proci vise od trideset godina. Ako se
to obistini, na zalost rezultati ce biti sigurno negativni po cijenu lula,
a neplansko iskoristavanje ce se sigurno nastaviti u onim zemljama
Mediterana gdje kontrola nije jaca strana drzave. Tendencija da se koriste
druga drva osjetila se i u Bologni na Smokstyleu. Festivalu lula i cigara,
gdje su ove godine (tj.2007) bili prisutni i proizvodjaci materie prime.
Neki su nudili i maslinu, planiku, limun i krusku. Ovo zadnje nije
me toliko privlacilo pa sam za probu uzeo limun i planiku. Sto se masline
tice ja sam vec bio prisutan s mojim lulama iz maslinovog drva
koje su imale dobru prodju. Iskustvo s limunovim drvom nije mi se
dopalo, jer iako je kuhano i dobro suseno, lako puca, a da ne govorim
o peckanju po kozi koje je izazivala prasina. Ne znam kakav mu
je okus, pretpostavljam slatkast. Pitat cu prijatelja kojem sam jednu
poklonio da mi kaze nesto vise o tom aspektu limuna. Planika, preciznije,
korijen planike, izgledom jako podsjeca na vrijesak, ima krasne linije,
a sudeci po mirisu prasine ima slican okus. Pokusat cu dodati fotku.
Nesto o maslini. S njom sam se bavio lani, zadavala mi je dosta muke,
ali krajnji rezultat je bio fantastican. Za izradu lule se koristi nizi dio
debla, ne osobito stare masline. Jos bolje ako je podivljala. Ima fantasticne
neregularne linije i zbilja je inspirativna.Logicno pitanje koje se postavlja,
a kako se pusi. Dobro. Prije nego sto sam ih stavio u prodaju napravio
sam jednu za mene i mogu reci da me je iznenadila otpornoscu i
osobito okusom koji je njezan i malo sladak. Tako sam krajem proslog ljeta
ono sto nisam do sada mogao realizirati s vrijeskom, ucinio s maslinom.
Cijeli proces izrade lule, od pocetka do kraja. Piljenje, kuhanje, susenje,
busenje itd. Sada se sve vise talijanskih majstora okrece maslini. Prije
je Tommaso Spanu sa Sardinije bio jedini. On je isao dalje od svih,
pa je tako izveo lulu iz primorskog hrasta, simsira ili zelenike (" bosso"),
i jos nekih manje atraktivnih esencija.
Eto, jos samo da odgovorim Adminu i Bayri. Sto je neophodno za
izradu lule, tj. ako netko hoce sam izraditi lulu. Meni se cini da odgovor
lezi u pitanju, a gdje se zeli stici. Mislim da je za pocetak dobro uzeti
vec izbuseni komad s usnikom, kupiti si koju raspu, malo smirgl papira
i udri. Kad se lakat malo razradi, ideje postaju bistrije. Salu na stranu,
ni ja nisam imao bas bistre ideje sto hocu, ali s vremenom sam poceo
ulagati sve ozbiljnije, ali i rezultati su postajali ozbiljniji. I jos uvijek
imam namjeru ulagati, kao i uciti. Zarada je jos uvijek za sada, u drugom
planu.
Nisam imao prilike vidjeti uzivo lule Inge Garbea. Naravno on je
veliki majstor, koji za sebe kaze da proizvodi umjetnicka djela
koja imaju tu srecu da se mogu pusiti. Nije stos u tome sto to on kaze,
nego sto to i najzadrtiji kriticari priznaju. Biti svojstven unutar vec
svojstvenog danskog "klasicizma" i ostati pri klasicnim formama,
mislim da se tu nema sto dodati. Jedan je od rijetkih, mislim mozda
jos samo Jorg Micke, cija cijena koristenih lula gubi jako malo na
vrijednosti. Dostici njegovu razinu mislim da je zelja svakog pibemakera
(kako bi rekli Danci). Naravno, razinu i u cijenama!
Idem malo pogledati utakmicu (Inter-Juve)!
Pozdrav svima!

Hvala ti puno na iscrpnom postu. Jako koristi mogu ti reci. Ja definitivno se ocu okusati u tome (prvo iz hobija) a poslije tko zna (ipak sam nekakvi kipar po struci). Da li kvaliteta vrijeska ima veze sa njegovom tezinom, naime kupio sam prvi puta Dunhillicu i prva stvar koju sam zamjetio da je nevjerovatno lagana u usporedbi sa drugim mojim lulalma.

Još jedan odličan post!

Zanimljiva mi je činjenica o korištenju drugih vrsta drveta za izradu. Moram priznati da sam na netu malo prosurfao u potrazi za lulama od maslinovog drveta. Jako je malo takvih, a za sve evo jedna slika takve lule:

Da, to je Tom Spanu sa Sardinije.

A da li je mslina otporna kao vrijes na temperature i sl?

Nesto manje, medjutim kod masline karbonizacija stijenke je nesto brza. Naravno treba biti
oprezniji u pocetku, uostalom kao i kod vrijeska. Ne napuniti ju odmah do vrha nego,
postepeno. Prije par dana imao sam prilike vidjeti jednu lulu iz masline "Ronson" staru
dvadesetak godina, i gospodinu koji ju pusi mi je rekao da je besprijekorna. A doticni gospodin ne da pusi lule, nego ih przi. Stvoren zastitni sloj, ne treba se vise brinuti kako dalje. Neki preferiraju za maslinove lule aromatizirane duhane, medjutim ja sam u moju
trpao samo engleske mjesavine i mogu reci da je sasvim ok. Jedina razlika izmedju vrijeska i maslinove lule, cini mi se je u tezini i naravno, u okusu. Mislim da la maslinove lulu s tankom stijenkom nisu izdrzljive kao one od vrijeska. Zato kome se svidjaju male,
lagane lule nek ne uzimaju one iz masline, pod uvjetom da ih nadju.
Ovom prilikom htio bih odgovoriti zasto su Dunhillove lule lakse od ostalih. Jer ih kuha
dodatno u ulju. Na taj nacin se jos vise drvo oslobadja od tanina, smole itd. Ali to je vec
prica za sebe.
Pozdrav i ugodan dim!

Koliko kosta klocna vrhunskog vrijesa?

Ovisi o velicini, a i o proizvodjacu. Cijene iz Bologne gdje su bili prisutna cetiri
proizvodjaca bile su dosta visoke. Najskuplji je Romeo koji za veci komad vrhunske
kvalitete moze traziti i do 50eura. Ali ne treba kupovati velike komade osim
ako se ne zeli izvuci dvije lule. A to se ne moze uvijek od jednog velikog komada.
ima i puno skarta. Na srecu, nisu svi tako skupi. Vito Carlino kod kog se snabdijevam
za komad srednje velicine extra-extra kvalitete trazi ako se ne varam 14-15 eura
i ima odlican vrijes. Manji komadi kostaju oko desetak eura. Savjetovao bih da ne
kupujete komade preko raznih ducana koji nudi "uradi sam". Preskupi su, i cesto
se radi o drvu koje nije bas velike kvalitete. Koliko sam informiran, Jedan toskanski
proizvodjac Manu nema ogranicenju u broju komada. Navodno ako hoces jedan
komad on ti ga posalje. Ostali stavljaju ogranicenja, npr. ne salju ti ispod 20 komada. Ako te zanima ( dajmo si ti, manje je formalno) mogu ti pripremiti ja koji komad i ako ti
nije hitno. Tako mozes odrediti povijenost i usnik koji zelis. osim ako ne zelis busiti sam.
Kako bilo, mislim nastaviti pisati o izradi lule, pa bi iduce pisanje bilo na temu busenja.

Joj to bi bilo super , jer neraspolazem trenutno alatom s kojim bi probusio rupe samo velikom voljom. No to cemo se dogovoriti preko maila.

Inace postevi su odlicni i sa uzitkom ih citam.

Stvarno su ovi postovi melem za oči!

Volio bih jednom prisustvovati cijelom postupku rađanja lule. Zapravo volio bih napraviti neki filmić na tu temu. Nešto kao kratki dokumentarac. Prvo nešto o samom vrijesu, snimiti biljku u prirodi, pa objasniti nešto o samom korijenu. Nakon toga pratiti majstora od izbora najbolje klocne, pa sve do realizacije ideje i finalizacije same lule.
Ima nešto na Youtubeu ali vrlo "siromašno" odrađeno. Ovo bi bio pravi mali dokumentarac.
Što mislite o toj ideji?
Majstora imamo (uz uvjet da nam dopusti da ga snimamo), ostaje riješiti lokaciju i opremu.