Sasvim slucajno naletjeh na ovo prilicno poucno stivo, vrijedi procitati.
"Hrastovina izvađena iz mulja rijeka, odnosno iskopana u močvarnim područjima, sačuvana je od truljenja zahvaljujući kiselim i anaerobičnim uvjetima mulja i močvara te se može očuvati tisućama godina. Takva hrastovina najčešće ima smeđe pjege ili mrlje obojene djelovanjem tanina otopljenog u «kiseloj vodi». Radi se o ranoj fazi fosilizacije drveta koja, nakon više milijuna godina, u konačnici rezultira stvaranjem lignita, odnosno ugljena. Hrastovina koja je odležavala u takvim uvjetima dvije do sedam tisuća godina naziva se abonosom ili fosilnom hrastovinom. Radi se izvorno o hrastovim stablima koja su nekad rasla uz korita rijeka, u njihovoj blizini ili močvarnim područjima, a koja se pronalaze prilikom podvodnih radova, iskapanja šljunka, isušivanja močvara i slično. Osim hrastovine, isti se proces događa i s drugim stablima, poput pinije ili čempresa, ali je hrastovina, zbog svojih posebnih karakteristika, daleko najcjenjenija u izradi uporabnih i umjetničkih predmeta, najčešće namještaja i rezbarija. Fosilna hrastovina ponekad može, poput naplavnoga drveta, imati i estetski zanimljive oblike te se kao takva može rabiti i kao ukrasni element. U postupku sušenja abonosa, na drvetu se mogu pojaviti utori ili napuknuća koji mogu biti zanimljivi pri izradi skulptura.
Iako se ne zna točno tko je i gdje prvi počeo rabiti fosilnu hrastovinu za izradu uporabnih i ukrasnih predmeta, mnogi primjeri svjedoče o takvoj praksi, najčešće u Engleskoj, Irskoj i Njemačkoj (posebno uz rijeku Rajnu). Primjerice, abonos engleskog hrasta, inače izvorno drveta ubičajeno svijetlijih tonova, bio je iznimno cijenjen zbog svojih čokoladnih nijansi koje nisu bile dostupne u svježem drvetu, a pri čemu su odlike vrste, poput čvrstoće, bile i uvećane. Fosilni se hrast najprije rabio za izradu namještaja i ukrasnih predmeta, a kasnije i za opremu kamina, stalke za pera i spremnike za tintu, drške noževa, kutije za karte, šahovske komplete i slično.
Fritz Kohl, njemačka tvrtka specijalizirana za fosilni hrast, proširuje vremenski raspon ove vrste drveta na 800 do 8.500 godina, dok američki stručnjak Charles Stem, predsjednik tvrtke The Wood Gallery Inc. iz Indijane, ukazuje i na širi značaj abonosa: «Fosilna hrastovina, zbog uvjeta u kojima je nastajala, predstavlja poveznicu s našom zapanjujuće bogatom poviješću i uči nas o našoj prošlosti».
O nama
Treba znati da je abonos (nekad komercijalno poznat i pod nazivom «crni hrast») iznimno rijetko i skupo drvo te da se, zbog toga, najčešće rabi pri uređenju ekskluzivnih prostora. Uz svoju estetsku atraktivnost, fosilna hrastovina sa sobom nosi i određenu dozu mističnosti. «Takvo drvo prodaje njegova povijest. Boravak u prostoru uređenom uporabom fosilnoga hrasta potiče zanimljivu konverzaciju, jer je ljudima vrlo neobična činjenica da su, recimo, zidovi obloženi hrastovinom starom više tisuća godina ili da sjede na jednako tako starim stolcima», tvrdi Cam Gantz, američki suradnik tvrtke Fritz Kohl.
Sedamdesetih godina, kada je trend fosilnog hrasta još bio daleko, u jednome izdanju američkog magazina Country Life, G. Bernard Hughes objašnjava misterij abonosa: «Radi se zapravo o ugljenu u prvom stadiju svoga razvoja, čiji sastav uključuje katran, amonijak, kiseline... To je drvo koje je ostalo konzervirano u mulju i močvarama, da bi ga, tisućama godina kasnije, pronašli ljudi koji sijeku drvo za ogrijev ili iskapaju šljunak. Veći dio te hrastovine iznimno je tvrd, ravnomjerne strukture i crn poput ebanovine. Kad se nađe pored jezera u koje je prodrla morska sol, fosilna hrastovina redovito ima izrazito plavkaste tonove. I inače, boja najčešće varira od plavkasto-crne do smeđkasto-crne, zavisno od starosti i mjesta na kojem je nađeno».
Zamjenu za fosilni hrast, dakako uz umanjene karakteristike tisućljetne hrastovine, predstavlja stoljetna hrastovina, znatno dostupnija od iznimno rijetkoga abonosa. Oba su materijala, zbog svojih mehaničkih, kemijskih i estetskih svojstava, vrlo tražena, kako u umjetnosti i izradi glazbala, tako i pri vanjskom i unutarnjem uređenju kuća, stanova, poslovnih prostora i plovila. Drvo hrasta abonosa rabi se za izradu najrazličitijih predmeta – od ukrasa za akvarije, gdje služi kao skrovište ribicama pa sve do uporabnih i umjetničkih predmeta. Posebno je cijenjeno pri izradi skupocjenog masivnog namještaja, zidnih obloga, podova te rezbarskim radovima. Njegova je najvažnija karakteristika starost, zbog koje predstavlja neprocjenjiv umjetnički materijal, ima visoku dekorativnu vrijednost i velike je čvrstoće, što ga čini praktično - vječnim.
Razumljivo je da zbog više cijene namještaja i podova rađenih od abonosa ili fosilnoga hrasta, kupac mora imati mogućnost provjere da je određeni proizvod koji kupuje doista izrađen od toga starog materijala.
Danas se znanstveno drži da je najpouzdanija i najtočnija metoda datiranja abonosa – radiokarbonsko datiranje. Takvo se datiranje temelji na elementu ugljika, koji je osnov čitava života na zemaljskoj kugli. Atomi ugljika javljaju se u tri vrste kemijski identičnih izotopa, koji ipak imaju različita fizička svojstva, što se prvenstveno odnosi na njihovu masu. Nestabilnost radiokarbona rezultira njihovim poluraspadanjem u razdoblju od 5.730 godina. Upravo ta nestabilnost osnova je radiokarbonskog datiranja.
U nas takva datiranja provode stručnjaci zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, pa se njihovim uslugama koristi i naš čestiti
. Jedan od primjeraka fosilnoga hrasta, namijenjenog izradi lula, dan na ispitivanje u Institut i rezultat je bio certifikat koji potvrđuje da se radi o hrastovini staroj 5.890 godina (s mogućim odstupanjem od 115 godina).
Kako su spomenuta datiranja relativno skupa, primjerci se daju na ispitivanje sporadično, no na traženje kupca koji bi uz kupljeni komad ili garnituru namještaja želio imati certifikat koji točno pokazuje starost materijala od kojeg je taj namještaj proizveden, tvrtka će rado zatražiti radiokarbonsko datiranje. Isto tako, prema posebnim narudžbama moguće je od posebno starih komada hrasta, prema rješenju nekog od vodećih hrvatskih dizajnera, izraditi namještaj koji bi potom imao i kolekcionarsku vrijednost, s certifikatom o starosti hrastovine i s potpisanim dizajnom."
eto cemu slui forum 
