Prelazimo na obradu na kružnoj rotirajućoj ploči. Počinjemo s gradacijom 40, i brzinom do 3000 o/min, kako bi brzo skinuli veće količine materijala. Treba biti oprezan, jer ova ploča „ne oprašta“. Predugi i prejaki pritisak može odnijeti previše materijala i napraviti štetu koju je poslije nemoguće popraviti. Ispravni način rada je da se komad lagano kružnim pokretima „skliže“ po rotirajućoj ploči. Potrebno je nositi zaštitne naočale i masku za nos i usta, radi puno fine prašine koja je nusprodukt obrade. Preporučljivo je nositi i zaštitne rukavice, jer samo blagi kontakt rukom ili šakom s rotirajućom pločom može izazvati ozbiljne povrede. Stalno treba kontrolirati da li se jednoliko skida materijal s komada, a za to je najbolji osjet opipa, puno bolji nego samo vizuelna kontrola. Kada je komad poprimio približne oblike koje smo željeli, prelazimo na ploču gradacije 80 ili 120, kako bi uklonili najdublje riseve koje je ostavila prijašnja ploča. Kod ove obrade može se obrađivati samo ( grubo rečeno ) vanjski dijelovi lule, a prijelaz između glave lule i vrata je područje obrade koji ćemo raditi s………..

….. ručnom brusilicom. Brusilica se postavi na veće brzine, idealno preko 6000 o/min, te se finim glodalima, lakim potezima finalizira komad, pogotovo na prijelazima između glave i vrata. U ovom trenutku se obično već i postavlja i usnik na svoje mjesto. Treba ga zaštiti slojem ljepljive vrpce, kako se ne bi oštetio tijekom obrade. Svrha njegovog postavljanja je da se ( ako je potrebno ) korigira njegova os prema vratu lule, a ujedno i služi za lakše pridržavanje prilikom obrade. Radimo polako glodalom, jer i tu vrijedi pravilo da prejaki pritisak i na krivom mjestu može napraviti nepopravljivu štetu. Polako gledamo komad, pratimo linije, tražimo eleganciju u njegovom obliku, te probamo odrediti ( i popraviti ) balans komada…. Za sve te stvari sada je zadnja prilika. Kada smo zadovoljni, još jednom pregledamo komad, tražimo nepravilnosti i nesimetričnosti, pregrube ili preoštre kuteve, nesrazmjer odnosa i sl, popravimo što se da i idemo dalje.

Dobili smo komad koji već poprima oblike naše željene lule. Vrijeme je za brusne papire. Nema kvalitetne zamjene za dobar brusni papir i puno, puno vremena. Polako krećemo s papirom 180, i to ako vidimo golim okom krupne riseve ili ako trebamo još malo popraviti oblik. Ukoliko je komad izašao, iz prijašnje obrade, prihvatljive površine, odmah pređemo na finiji papir gradacije 240/280. Brusimo cijelu površinu, po mogućnosti u smjeru vlakana drveta. Kad smo zadovoljni, prelazimo na finije brusne papire 320/400. Ponavljamo proces brušenja. Pod povećalom pogledamo površinu komada. Mali trik je da komad operemo u čistom alkoholu. Na krpicu se nanese 98% alkohol i brzo prebriše komad. Time skidamo prašinu, koja je ostala zalijepljena na površini, a i ( jedno kratko vrijeme dok alkohol ne ispari ) postaju vidljivi tragovi obrade. Zabilježimo mjesta grešaka s grafitnom olovkom i ponovo brusimo. Isto tako ispravljamo fine dlačice iz strukture drveta te ih slijedećim postupkom brušenja uklanjamo. Sada krećemo na fine brusne papire 600/800. Obrišemo lulu i pripremimo se za nanošenje prvog sloja bajca ( ovo i nije neophodan postupak, primjenjuje se samo ukoliko želimo posebno naglasiti strukturu drveta ) Dobro je površinu drveta malo zagrijati, kako bi se otvorile pore i olakšalo prodiranje boje. To možemo učiniti ili da komad tretiramo u mikrovalnoj pećnici nekoliko desetak sekundi, ili komad zagrijavamo pištoljem na vrući zrak. Nanosimo tamni bajc, krpicom, spužvicom ili kistom i ostavimo da se osuši 10 - 12 sati. Sada komad ponovo prebrusimo finim brusnim papirom, dok ponovo drvo ne zadobije svoju osnovnu boju. Potrebno je nositi rukavice, da se masnoću s ruku ne prenose na gotovi komad. Struktura drveta će ostati naglašena u tamnoj boji., a isto tako postati će vidljive i greške kod brušenja, tj tragovi i zarezotine od prijašnjih alata. Popravimo greške i brusimo s gradacijom 1000. Lula je već dobila svoj oblik i lijepi satenski sjaj… Najteži dio posla je za nama.

Sada dolazimo do jednog malog trika, koji koriste vrhunski pipemakeri…. ( inače je sam sličnu informaciju dobio od dva poznata, jednog Talijanskog – što je čudo – i jednog Američkog ). Tako svježe obrađeno drvo puno je unutarnjih napetosti. Dok je osnovni komad već bio stabiliziran, uklanjanjem dijela materijal dolazi do oslobađanja pojedinih sila. Drvo trebamo stabilizirati, a to možemo učiniti na više načina. Jedan poznati Američki pipemaker, ovako obrađen komad ostavlja 2 tjedna na suncu, a neki drugi ga blago termički obrađuju. Metoda koju ćemo koristiti je derivat ostalih poznatih metoda i pokazala se prilično uspješnom u praksi. Komad drveta se zamota u papirnati ručnik ili maramici, važno je da upija vlagu, i stavi u mikrovalnu pećnicu. Počinje se s manjim vremenom zagrijavanja, cca 30 - 45 sekundi. Komad će biti vruć i dio vlage će izaći na pojedinim mjestima. Ponavljamo postupak tri puta. Ne smije se pretjerivati jer komad može, radi prebrzog zagrijavanja, puknuti. Kada se komad ohladi, a to je obično nekoliko sati, možemo ga još jednom prebrusiti s granulacijom 1000, ukoliko je to potrebno. Sada je komad stabiliziran i spreman za daljnje obrade.

Savijanje usnika
Ukoliko smo odlučili da usnik treba biti zakrivljen, sada je vrijeme da to učinimo. U usnik se gurne debeli čistač, koji će pomoći da se prilikom savijanja ne smanji promjer unutrašnje rupe. Polako s pištoljem na vrući zrak ( na najnižoj temperaturi ) se zagrijava komad po cijeloj dužini. Ne smije se pretjerivati da ne bi došlo do gorenja ili bubrenja akrilika. ( ili spaljivanja gume, kod vulkanita ) kada smo zadovoljni mekoćom materijal, polako ga savijemo u željenu formu i ohladimo u vodi. Ukoliko nije pogođen oblik, postupak se može ponoviti. Sada još prebrusimo usnik s brusnim papirom 800 i 1000, kako bi uklonili sve tragove, obrade, ili namreškane površine koje se pojavljuju prilikom savijanja… i komad je spreman za finalnu obradu. Umjesto vručeg zraka, može se korisiti i vruća voda ( ali ne preko 100oC) Usnik se umoči u vodu ostavi nekoliko minuta i onda formira. Ovom metodom je skoro nemoguće progoriti materijal usnika

Vrijeme je za bajcanje našeg remek dijela. Bajcanje je postupak nanošenja jednog ili više slojeva posebnih boja za drvo. Kao što već pisah, najčešće su anilinske boje, boje topive u vodi ili alkoholu i neke prirodne boje i sredstva. Dakle pripremimo boju, kod onih na bazi alkohola pigment pomiješamo s čistim 98% nim alkoholom, kod vodenih solucija pigment se miješa s toplom vodom. Mješavine mogu dugo stajati tako da višak možemo skladištiti u staklenim bočicama. Komad koji ćemo bajcati malo zagrijemo ili s pištoljem na vrući zrak ili na pećnici, kako bi se otvorile pore drveta i kako bi ubrzali sušenje. Brzo kistom (krpicom, spužvicom ) nanesemo sloj boje. Ukoliko želimo tamniju nijansu, postupak ponavljamo. Komad na slici je bajcan s dvije različite boje, crvenom i kestenom. Pustimo da se lula dobro osuši, najmanje 12 sati. Višak boje uklanjamo ponovnim prebrušavanjem finim brusnim papirom ili za to koristimo čeličnu vunu. Stružemo toliko dugo dok se ponovo ne ukaže struktura drveta i komad je spreman za finalnu obradu, poliranje i nanošenje caranube. Ukoliko nismo zadovoljni, lula se može ponovo prebrusiti finim papirom i ponoviti postupak bajcanja. To je i jedna od osnova izrade tkz Danskih završnih obrada, ali to tome više nekom drugom prilikom

Poliranje. Došli smo do faze poliranja. Na rotirajuću platnenu ploču (šajbu) – najbolja je od muslina nanesemo sloj paste za poliranje. Obično krećemo s smeđom pastom. Broj okretaja polirke ne treba biti prevelik jer bi mogli oštetiti površinu rada. Polako uzmemo lulu u ruku i prolazimo svima stranicama preko rotirajućeg ruba. Treba biti oprezan, jer predugi pritisak, u jednoj točci, skida višak materijala, te time i bajcanu površinu. Da lula ne bi poprimila strukturu Dalmatinerove kože, moramo polagani i strpljivo prelaziti preko svih površina. Kao i uvijek, iskustvom se stječe osjećaj i sigurnost u ovoj obradi. Kada je komad gotov, pažljivo ga prebrišite čistom mekom krpom ( ne treba napominjati da morate nositi rukavice cijelo vrijeme ) i promijenite platnenu ploču. Vrijeme je za čvrstu prošivenu šajbu s kojom ćemo nanositi carnaubu. Postupak nanošenja carnaube izgleda kompliciran ali je u biti vrlo jednostavan. Na rotirajuću ploču, pritisnemo komad carnaube, dovoljno dugo ( jedno 15- 20 sekundi), kako bi se određena količina materijala zadržala na obodu šajbe. Sada čvrsto pritisnemo lulu i kružnim pokretima polako nanosimo materijal na lulu. Moguće da će biti vidljivi bjeličasti tragovi na površini lule… ništa zato. Kada smo nanijeli carnaubu na cijelu površinu, grijemo lulu pištoljem na vrući zrak, kako bi se carnauba upila u strukturu drveta. Ne pretjerujemo grijanjem kako ne bi progorili lulu na nekom mjestu. Ostavimo komad da se dobro ohladi i stabilizira nekoliko sati, te ponavljamo postupak ( bez grijanja naravno ). Jedna od teorija, kod izrade lula, je da treba nanijeti tri sloja carnaube, kako bi se postigla maksimalna površinska kvaliteta i trajnost površine. Da bi postigli visoki sjaj, prelazimo na obradu s zadnjom, mekanom flanelskom šajbom. Poliramo cijeli komad, uključujući i usnik, te skidamo zaostale nakupine caranube. ( obično ih vidimo kao bijeličasta ili mutnije mjesta na luli ). Lula se sada mora sjajiti kao da je od stakla.
Potpišemo komad, ukoliko to želimo, utiskivanjem svoga znaka i to je…..

…………..to.
Gotov komad.

Lula je djelo naših ruku i obično je uvijek draža od svih kupovnih lula. Ovako proizvedena lula ne zaostaje u trajnosti ili po bilo čemu od najskupljih kupovnih lula… na kraju slično se ( samo uz puno viši udio strojeva i mašina ) rade i industrijske lule. Razlika je obično u načinu formiranja glave i vrata – radi se na tokarilici, te brušenju, gdje se koriste rotirajuće brusne četke. Završna obrada može biti ili sa šelakom ili klasičnim lakiranjem raznim lakovima…. Ali u globalu to je to…
Lula je sada spremna za upušavanje i dugogodišnje služenje sretnom vlasniku.







Primjer "Danske" bajcane lule - kontrastno bajcanje

naravno sva pitanja i dodatne informacije su dozvoljena i dobrodošla

Nisam se htio javljati i prekidati te laprdanjem prije nego si završio (valjda sad jesi!), pa to je pravi priručnik! Ide obavezno u knjigu!

Konačno došao i zadnji dio opreme potreban u radionici... Koštao dosta $$$$ ali sada je praktično sve na broju. Slika pokazuje slaganje stroja uz manjkava uputstva na stranom jeziku..... možete li pogoditi što je to ?????

stroj za peskiranje?

hehe... i ja bi reko, ali nisam siguran, nisam vido tako malu komoru za peesak

A što će ti veća? Pa neće Davorin pjeskariti Hrvatsko narodno kazalište, nego lule!

ja samo reko da nisam vido tako male komore.