Evo jedan mali esej... koji sam čudom spremio na disku i malo detalja o meeru

Meerschaum lule


Meerschaum ili u slobodnom prijevodu „morska pjena“ je mineral (magnezijev silikat ) još poznat i pa nazivu sepiolit ( za odlikaše i formula; Mg4Si6O15(OH)2 • 6H2O ) koji se iskopava i nalazi u manjim naslagama-džepovima u okolici grada Eskişehir u centralnoj Turskoj. Nalazište meerschauma postoje i u Africi, Tanzanija, ali nije iste konzistentnosti i kvalitete, te se smatra drugom klasom. Isto tako nalazišta, raznih kvaliteta, postoje i u drugim dijelovima svijeta, ali ne na komercijalnoj bazi. Kada je sirov i dovoljno vlažan, može ga se bez problema obrađivati s osnovnim alatom. Po sušenju i dodatnoj obradi ( većinom potapanjem u tekući vosak te poliranjem ) postaje izvrstan i nadasve lijep materijal za izradu figurica i ostalih ukrasnih predmeta. Za tu namjenu, koristiti se početkom 17 stoljeća, a prve lule se pojavljuju na ondašnjem tržištu između 1725 i 1750 godine. Trgovačkim putovima brzo osvajaju Europu te uz glinene i porculanske lule čine kompletnu i jedinu ponudu, sve do početka korištenja vrijeska od sredine 19 stoljeća. Vrijesak kao materijal za izradu lula, pomalo istiskuje ostale materijale, te se tek u zadnje vrijeme ponovo događa renesansa meerschauma, zahvaljujući brojnim Turskim proizvođačima čija je ponuda iz dana u dan sve bolja ali i skuplja. Postoje i tradicionalni Austrijski proizvođači, do nedavno je lule radio Andreas Bauer – čije su vintage lule još široko u ponudi (http://www.pipeguy.net/Meerschaum.htm ) kao i tvrtka Strambach (http://www.strambach.at/pipes-start.html ) iz Beča, koja se bavi tom aktivnošću od 1904 god. Navodno ih je čak i posjetio car Franjo Josip, da vidi proizvodnju iz koje dolaze njegove omiljene lule. Vjerojatno je legenda, ali točno oslikava koje je značenje lula imala u svakodnevnom životu.




gogle earth snimka nalazišta ( večinom iskorištenih ) kod Eskešira

Iz vlastitog iskustva znam da im je sadašnja proizvodnja praktično ne postoji i da su njihove lule, ako se uspiju naći na tržištu, debelo precijenjene. U ovom trenutku postoji puno Turskih proizvođača, vrlo neujednačenih cijena, ali i kvalitete. Kod svih se specificira da je lula izrađena iz bloka meerschauma, tj sirovog komada koji se vadi iz zemlje i tako sirov prerađuje vidi: (http://www.youtube.com/watch?v=b1B5e-z4PlY ) ali je istina da se i veliki broj lula radi od prešanog materijala, tj otpadaka koji se ponovo prešaju u blok ili ( još gore ) lijepe umjetnim ljepilima. Takve lule imaju nižu cijenu, ali i kvaliteta pušenja je vrlo upitna. U slučaju umjetnih ljepila čak i prilično štetna za zdravlje. Inače, kako su resursi minerala ograničeni, tj nisu kao kod vrijeska obnovljivi, Turska vlada je zabranila izvoz sirovog meerschauma, a za hobiste koji bi se ipak htjeli okušati u izradi vlastitih uradaka neki proizvođači su napravili posebni kit za izradu lula.

Često mi postavljeno pitanje je: Kako se puše meerschaum lule? Odgovor je jednostavan – odlično. Dim je hladan i okus je prirodan. Kako je navedeni mineral vrsni filtar, tj poroznost samog materijala upija većinu vlage i katrana a ne utječe na samu aromu, u praksi se pokazao kao odlična lula za svaki dan, pogotovo za degustiranje vrhunskih duhana. Najčešća zamjerka tim lulama je prvenstveno u osjetljivosti samog meerschauma. U slučaju da udari o tvrdu podlogu vjerojatno će puknuti, ili se teško oštetiti, tako da ga je potrebno nositi u posebnoj kutiji ( koja se obično isporučuje uz svaku lulu ). Ipak uživanje u kvalitetnom dimu poništava sve njegove mane. Lula se može pušiti nekoliko puta na dan ( za razliku od vrijeskovih lula ) a broj pušenja je povezan s poroznosti (kvalitetom materijala), ali i debljinom samih stjenki, tj zavisno o masi same lule
Isto tako pušenjem lula polako ali sigurno mijenja boju i poprima žute i smeđim nijansama, naravno zavisno o učestalosti pušenja, vrsti duhana ali i kvaliteti samog materijala. Kao i stara vino, lula se godinama izgrađuje i poprima novi izgled i postaje sve bolja. Važno je napomenuti da lula kod pušenja upija dosta vlage te time površina postaje dodatno osjetljiva na mehanička oštećenja. Preporučljivo je meerschaum lule paliti šibicama, ( u stvari kao i sva lule ), jer metal s upaljača može trajno oštetiti površinu oko žarnice.

Samo održavanje je jednostavno, tj ne treba se previše brinuti oko njega. Poslije pušenja se očisti štapićem za čišćenje, naravno kada se lula ohladi, žarnica se blago ostruže od ostataka duhana, a vanjska površina se s vremena na vrijeme ispolira mekom krpom. Ja ponekad na krpu stavim malo pčelinjeg voska da bi dobio ponovo sjaj i glatkoću površine, te dobro utrljam. Naravno na hladnu i „odmorenu“ lulu. Nikakve metode „alkohola i soli“ ne dolaze u obzir, njihova primjena može je trajno uništiti.

Tipovi Meerschaum lula.

Vješti turski rezbari su vrhunski umjetnici koji od lula čine mala umjetnička djela. Naravno zavisi od ukusa, ja lično baš i ne bih htio u ustima držati glavu velikog vezira ili Scherloka Holmesa. Ipak mora im se priznati da njihov rad zahtjeva puno umijeća i strpljenja. Tu nema prečica, koje se moguće kod proizvodnje lula od vrijeska. Vidi: http://www.youtube.com/watch?v=JkhyGbujQBw
U svojoj kolekciji posjedujem jednu takvu lulu, prvenstveno je ukras. Njihove cijene su visoke i kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuće US$

Klasične meerschaum lule.

Postoje u puno oblika, s raznim ukrasima ili bez, raznih kvaliteta usnika itd. Najčešće su na tržištu odlične za početnike. Važno je napomenuti da cijenu lule ne određuje samo materijal i oblik ( ponavljam : nabavljati lule od stvarno prirodnog materijala - bloka, ne prešanog ili lijepljenog ) nego i kvaliteta usnika i eventualno srebrni prsten koji se – po tradiciji – stavlja na skuplje lule. Usnik može biti napravljan od metaakrilata ( pleksiglas ) ili kod skuplji modela od epoxia. Na donjoj slici je jedna meerschaum freehand lula s epoxi usnikom i srebrnim prstenom, s time da je s donje strane ostavljen sirovi kamen te jedna klasična lula. Slijedeća slika je stara, već poprilično kolorirana lula. Cijene su od 120 US$ pa naviše. Naizgled dobra ponuda i niska cijena je obično izraz lošeg materijala.

Calabash

Makar nije direktno Turskog porijekla, nego svoje postojanje vuče iz Južne Afrike, radi se o lokalnoj tikvi – calabash koja su u postupku rasta savija da bi dobila specifični oblik, turski i austrijski majstori su je popularizirali ugradnjom gornjeg dijela ( žarnice ) od meerschauma. Vrlo specifična lula, naglašene ljepote i visoke funkcionalnosti. Puši se lako, dim je hladan i suh jer se sva kondenzacija odvija unutar središnjeg šupljeg dijela. Radi niskog težišta, lijepo leži u zubima i ne predstavlja preveliko opterećenje. Inače taj oblik se krivo povezuje s literarnim junakom Scherlokom Holemesom. Ni u jednom od romana ne spominje se calabash lula, a za njenu povezanost s likom krivi su rekviziteri u kazalištima i na filmovima. Cijene se kreću, zavisno o proizvođaču i upotrebljenom materijalu od 180 US$ do 1000 US$. Intimno, meni jedna od najdražih lula. U kolekciji ih ima tri različita komada, ali razmišljam o novim nabavama.

E sad si me natjerao da nakon dugo vremena zapalim meericu

Btw. otvorit ću ti novi topic a ti samo nastavi...

i ja sam malopre izdimio mericu a tek sad sam vido textove.

, ovi textovi i slike su mi poznati , nisu li vec bili okaceni "negde"?

pa sada, slike lula su iz moje kolekcije... bile su i drugdije ( a neke su i na nekim drugim forumima ). Na kraju to je moj tekst ili kako bi bayro rekao moj autorski rad.

Ovu kakti pokericu nisam vidio...Simpa je

Sjajan tekst. Svaka cast
Mislim da cu u toku veceri zapaliti jedan calabash

Nadasve poučno!! :-) Calabshi su mrak!!!

ja sam SIGURAN da je ovaj text vec bio "negde"... nesto sam snimao na drugom kompu svojevremeno,provewricu u ponedeljak...