Uploaded with ImageShack.us

Na svoju i vašu sramotu, pregledavajući danas iz puste dokolice forum i brišući postove koji nemaju veze s temom, primijetio sam da nitko, ali nitko do sada nije napisao niti jednog jedinog slova o ovoj legendarnoj mješavini, a ima nas dosta kojima je taj duhan u redovnoj rotaciji!
Radi se dakle o mješavini koju nije izmiješao stari i ugledni gospodin Alfred Dunhill u svojoj trgovini u Duke Streetu u Londonu početkom prošlog stoljeća, već ju je za sebe izmiješao (tako se to nekad radilo kad su ljudi bili gospoda!) stanoviti gospodin Baxter, a malo tko je primijetio da se mješavina zapravo zove "My mixture 965", a ne kako je mi kolokvijalno zovemo "956", iako to lijepo piše na limenci krasnim secesijskim (art deco) slovima!
Sam sastav isto nije neka tajna kao formula Coca-Cole; mali listovi latakije (prvo sirijske, kasnije ciparske), svijetla makedonska virginia i tamni cavendish. Netko bi rekao "piece of cake". Ali nije tako - stvar je u omjeru, kao što to obično i biva, a što znade svaki prosječni blender.
A sad malo o tom tajanstvenom broju "965". Zašto baš 965, a ne 966 ili 101? Naime, u to vrijeme nije jedino sebi gospodin Baxter sam radio mješavine, već su to radila i druga gospoda a bilo ih je, hvala Bogu dosta.
Da bi sebi olakšao posao zbog budućih narudžbi vrijedni i marni gospodin Alfred je osnovao knjigu koju je naslovio sa "Moje mješavine", misleći pritom na mješavine koje su si kupci sami kemijali i uredno zapisivao i duhane i omjere da kasnije nema problema ako gospodin Baxter iz Calcutte ili nekog drugog udaljenog mjesta Engleskog imperija recimo Novog Južnog Walesa ili Newfoundlanda naruči svoju mješavinu. I tako je ta mješavina bila zapisana u toj "knjizi narudžbi" ili "mješavina" na stranici 9, pod rednim brojem 65.
Knjiga i danas postoji; iz nje su kasnije proizašle mnoge slavne mješavine koje su ime Dunhill proslavile po cijelom svijetu, primjerice naš omiljeni Dunhill 965, pa London Mixture, Nightcap, zatim Standard mixture, Durbar, Royal Yacht, Early Morning Pipe tako drag našem Damiru, itd, itd....

No danas više niti omjer nije tajna:
- latakia je negdje oko 45% mješavine
- makedonska svijetla virginija negdje oko 30%
- smeđi cavendish oko 25% mješavine

Sve kasnije je legenda....

Legenda koja i danas živi...


Hvala uaženom senatoru , našoj neisrpnoj enciklopediji na kratkom istorijskom prikazu o tome kako je čuvena mešavina dobila ime.

Često sm ga pominjali, rado ga pušimoo, ali ovo je prva recenzija ovog duhana na našem forumu. Hvala Bayro što si ispravio ovu nepravdu.

Časni Imniče, taj se propust morao ispraviti. Ovo je bio kako si i sam primijetio, samo kratki povijesni prikaz. Recenzija ide kasnije!

Dakle prvi put sam se susreo sa ovim duhanom davne 1978. godine u Grožnjanu gdje sam radio kao jedan od voditelja međunarodnog kampa Muzičke omladine (koji i danas postoji). Kako je Trst bio blizu - 45 kilometara lagane vožnje, tako smo svaki čas bili u Trstu, što poslom, a što po vlastitom ćefu i guštu, budući da su carinici sa obje strane granice poznavali naš žuti kombi Muzičke omladine i nisu nam pravili probleme.
Oni stariji će znati, a mlađima na znanje, Trst je tada bio Eldorado za nas siromašne i svega željne Jugoviće.
I tako sam ja malo-pomalo, svaki put kad bih otišao u Trst (a to je bilo maltene svakodnevno) sebi stvarao zalihu duhana jer u pokojnoj Jugoslaviji nije bilo ničeg vrijednog spomena.
Tako sam si nakupovao i zelene i crvene Amphore i Erinmora i Troosta i hrpe aromatičnih duhana koje i danas kod mene bude onaj osjećaj kolačića Madelaine.
No jednog dana mi je zapela za oko svijetlosmeđa limenka 965-ice koju mi je "moj" trafikant od srca preporučivao. I tako sam ja kupio svoju prvu limenku 965-ice. Koštala je nešto manje od 5000 lira, što je s usporedbi s ostalim duhanima bilo znatno skuplje.
Mislim si ja, ako je toliko skuplji, mora da je i toliko bolji.
I došavši u Grožnjan, sa velikim nestrpljenjem i guštom sam otvorio tu limenku uz karakteristični sssssk.... i napunio svoju lulu.
Hm.
Nešto sasvim drugo nego aromatici koje sam do tada pušio. Doduše smrdio mi je na tamjan i izgorjele automobilske gume, ali s druge strane bio je sladak, davao je jednu aromu po lješnjacima, i što sam ga dulje pušio bio mi je sve bolji i bolji.
Kasnije se razvio onaj legendarni retrogusto po latakiji (tek sam kasnije saznao što je latakija), lješnjacima i jedan neodređeni, ali slatakasti opojni okus.
I tu se rodila ljubav između mene i 965-ice koja eto traje do dana današnjeg....
Naravno da poslije toga u Trstu nisam kupovao ništa drugo nego 965-icu, Standard Mixture, EMP i ostale Dunhillove krasote kojih je tada bilo u svakoj trafici.
Oprostite na ovoj recenziji, znam da je subjektivna, ali vi me nadopunite!

lijepa recenzija ali i vrlo lijep povijesni prikaz:




skidam kapu

E vratio se naš pravi bayro svaka čast, a Šejkeru i na ilustraciji..

Šejkeru, kad se vratim, od tebe će ostati samo povijesni prikaz!

Taj duhan je obično sranje

Da, da, zato i uništiš limenku za dva dana! Ovisniče!

Kad se vrneš idemo u ponovnu vizitu....

Normalno! Si izvadio pasoš ili opet idemo sa onim kartončekom? Baš sam si danas o tome mislio i gledao fotke kad smo zadnji put bili u pljački!
Naime, ako nema na lokaciji 1. idemo na lokaciju 2!

I uzmite meni jedan 965 i EMP, lijepo molim, da probam to na miru i trijezan.
Placam cashom 17.09. ako se ne vidimo ranije!

Sve u redu Bayro samo daj napiši razliku imeđu 965 iz limenke objavljene gore i limenke koju kupujemo sada.
Dal je spremenjen samo dizajn limenke ili i duhan????

Nema nikakve razlike.
Pušim ga preko trideset godina i nikad nisam primijetio nikakvu razliku, sve dok mi jedan prijatelj nije rekao da ga sada proizvodi "Orlik", inače ne bih niti primijetio.
Ranije je Dunhill proizvodio sam svoje duhane, a sad ih proizvodi, ili ih je do sad proizvodio Orlik, jer je Dunhill bio pred desetak godina postavljen u situaciju "ili - ili". Ili će proizvoditi lule, torbice, upaljače i druge akcesorije pod svojim imenom (što je isplativije) ili će proizvoditi duhan, jer prema britanskim propisima nije mogao i jedno i drugo.
Naravno da se firma odlučila za ovo prvo, jer je isplativije, s tim da se lule proizvode u St. Claudeu u Francuskoj, a Englezi valjda udaraju samo onu bijelu točkicu na usnik, a duhane proizvodi Orlik.
Bilo je puno kukanja po stranim forumima da "to više nije to", da su Orlikovi duhani da prostiš - drek, da to ne valja ništa, no to jednostavno nije istina. Činjenica je da je 2004. godine izgorilo ogromno skladište latakije u Siriji pa je Orlik bio prisiljen uzimati ciparsku latakiju koja je i tako bila u originalnoj recepturi.
Nikad nisam primijetio nikakvu razliku u duhanu koji proizvodi Orlik od duhana koji je proizvodio Murray. Jedino, a što je i normalno da je Murrayev duhan dulje odležao u limenci pa je možda "sazrio". No bedaci i danas plaćaju porez na glupost. Pogledaj na http://www.4noggins.com/discontinuedblends.aspx pa će ti sve biti jasno. Sada su proizvodnju preuzeli BAT (British American tobacco) i Imperial tobacco, - duhani bi se ovih dana trebali pojaviti na američkom i valjda evropskom tržištu pa ćemo vidjeti.
No Dunhill je previše respektabilna i ozbiljna firma da bi dozvolila da se pod njegovim imenom proizvodi nekakav šrot. Uostalom - vidjeti ćemo.
A što se tiče bijele točkice na Dunhillovim lulama i o tome postoji zgodna pričica, ali neka je ispriča!
P.S. I ova limenka koja je na slici je duhan iz Orlikove produkcije, vidiš da je težina označena u gramima a ne u uncama i pored toga je evropski znak za kvalitetu, samo nema na sebi onu ogavnu naljepnicu "Pušenje ubija" i slično. Dizajn limenke se zapravo nije mijenjao od kad su ga i počeli pakirati u limenke.