Ovo je jedna vrlo dobra mješavina...
Smjestio bi ju među zimske duhane teškog i slatkog okusa.
Odličan omjer Latakije i Periquea u pratnji Virginije.
Perique, iako ga nema puno, vodi glavnu notu i određuje kako ćemo percipirati Virginiu, dok, Latakija sve to malo zamuti i rashladi.
Za one koje zanima koliko Latakije ima, po meni se tu radi o nekih 15 posto... taman na granici kada počinje davati onu vinsku kiselost.
Da je ima malo manje, pa da dozvoli Virginiji da se malo bolje afirmira okusom, meni bi se ova mješavina više svidila, ali i ovako je vrlo dobra.
Perique je pogođen u sridu... ni pre jak, ni pre slab, a blagu pikantnost bi u ovoj mješavini pripisao prije Ciparskoj Latakiji nego Periqueu, mada eto, pre malo sam toga popušio da bi mogao reči
Sve u svemu, duhan dosta punog i grubog ukusa... daleko je od nježnosti i sviježine škota, ali duplo nježniji od Stanislaw Balkanca.
Radi te težine okusa ga ne vidim kao cjelodnevni duhan, več više kao zimski večernji desert uz miris kamina.
Retrogusto traje u besvijest te smeta naknadnim duhanima a room nota je očajna, i osjeti se drugi dan u prostoriji.
Ocijena nategnutih 4/5 ... duhan kojeg ću kupiti ako mi naleti, za podimit tu i tamo po koju lulu.
Thanks Rakiji na samplu! (imam još za jednu malu lulu, pa još editiram post ako mi šta sine)