Tko stvarno proizvodi pojedine marke lule?

Na zadnjem druženju u klubu pokrenulo se i to pitanje.... Ukratko da li je Peterson ili Dunhill stvarno jedna nezavisna firma, ili je u sklopu nekog večeg sustava. Naravno robna marka je vrijednost u kapitalizmu i kao takva se prihvača, ali ako malo bolje pogleate ovaj spisak... ima da se čovjek zamisli dakle da ista firma proizvodi praktično istu lulu ali jedna ima vrijednost 3- 4 puta veću na tržištu od druge, zavisno koji je žig utisnut. Izvor je moj dobavljač usnika.

#
Stanwell (Dunhill, Stanwell, BC, Winslow, Crown)
#
Charles Fairmorn (C. Fairmorn, John Aylesbury, Hilson)
#
Otto & Kopp (Ascorti, Caminetto, Nording, Chacom, Bang,
Baur, Hedegard, Peterson, Radford's)
#
Akra (Brebbia)
#
Hellmann (Lorenzo)

Kako bi rekla moja pokojna baka, "Sve je to drek i fušeraj!"
Prema ovom popisu još su najpošteniji Otto & Kopp - oni radi za dobre firme.
Za Akru nikad čuo nisam, a Hellman mislim da je imao nekad i svoju vlastitu proizvodnju.
No čudi me BC, bio sam uvjeren da oni doista i proizvode svoje lule, ali izgleda nije tako!
Na koncu će sve pipe slagati slatke male žute dječje rukice za plaću od dva juana na dan!

Popis je točan, jer opet.... svi usnici se rade na istom mjestu u Hamburgu... toliko o Hand Made lulama, koji ovakvi igrači vole stavljati na neke svoje modele, a da je veliki buissniss je. Pošto smo mi divlje zemlje ( nažalost uz tradiciju ) rijetko se nađe pušać lule, ali ovi proizvođaći nekome i prodaju svoje lule. Uz dr Grabova, čija je proizvodnja bilia i do 800.000 komada godišnje, Petersona s 150.000 lula, a vjerujem da su tu negdije i Savinell i Brebbia, plus hrpa manjih proizvođaća, vjerojatno dolazimo na brojku od 1- 2 MILIJUNA proizvedenih lula na godinu.... pa to netko kupuje.... Još kada se robna marka Davorin probije Nije samotan sport... pušaći su obično ( ponovo u kulturnim zemljama ) vrlo lijepo organizirani. Dobio sam poziv za Chicago pipe show, May 1- 2, a organizira ga lokalni klub koji ima JAKO puno članova. Ljudi se ipak vole družiti s istomišeljnicima. Samo koliko mi se ljudi javilo poslije grgine intervencije... sreća da postoje Past i copy

Naravno! To je pravi gušt, naravno kad si čovjek može tako nešto priuštiti. Meni za takve aktivnosti ostaju vikendi, pod uvjetom da mi već vikend nije "isplaniran" u vidu posjeta raznim Lidlima, Konzumima i ostalim turističkim atrakcijama!

Pa skoro, kao što bi Warhol rekao 15 minuta slave............ ( u roku od par dana )

Davorin je napisao/la:

Na zadnjem druženju u klubu pokrenulo se i to pitanje.... Ukratko da li je Peterson ili Dunhill stvarno jedna nezavisna firma, ili je u sklopu nekog večeg sustava. Naravno robna marka je vrijednost u kapitalizmu i kao takva se prihvača, ali ako malo bolje pogleate ovaj spisak... ima da se čovjek zamisli dakle da ista firma proizvodi praktično istu lulu ali jedna ima vrijednost 3- 4 puta veću na tržištu od druge, zavisno koji je žig utisnut. Izvor je moj dobavljač usnika.

#
Stanwell (Dunhill, Stanwell, BC, Winslow, Crown)
#
Charles Fairmorn (C. Fairmorn, John Aylesbury, Hilson)
#
Otto & Kopp (Ascorti, Caminetto, Nording, Chacom, Bang,
Baur, Hedegard, Peterson, Radford's)
#
Akra (Brebbia)
#
Hellmann (Lorenzo)

Puno hvala na informacijama ali, kao sto ti rekoh onomad kad smo se vidjeli, po meni uopce (vise) nema smisla gledati druge lule pored Uglatogljagoljicastih lula!

Naravno da poslije uglatoglagoljičastih lula niti ja druge ne gledam uopće. Možda kakav zgodan meer...jednom.
A što se Pipedije tiče - za sad je riješeno! A ako bude i dalje nekih gluposti, znamo što nam je činiti!

No da se vratimo malo na onaj spisak. Mislim da bi mogli dodati i Savinelli, barem jednim svojim delom. Pre par godina u jednom razgovoru u Nemackoj napomenuli su mi da se deo njihove proizvodnje radi u Turskoj. Tu informacijum sam ponovo cuo jos od par osoba koji su ili kolekcionari lula ili u biznisu sa lulama.
Ma ni oni izgleda vise nisu kao nekad.

Savinelli odavno već nije "kao nekad". Nekad, kad je bog hodao zemljom, postojala je tvornica pored Milana i svaka se - ponavljam svaka lula podvrgavala detaljnom pregledu prije nego je napustila tvornicu. Imam dvije lule iz tog razdoblja i to kao "niže klase", no bolje su od svakog današnjeg "Punto d' oro!"
Odavno je Savinelli nažalost napustio tu dobru praksu i ono što je nekad bio "škart iz košare", danas se prodaje najnormalnije.
Usporedite samo Savinellijevu stranicu za američko tržište i evropsko.
Na Savinellijevom "amerikancu" ima nekih "linija" za koje ja nikad čuo nisam, a to je sve zapravo vrlo loš vrijes, no Ameri kao Ameri, samo da piše "Savinelli"!
Uostalom, pogledajte im link: http://www.savinelliusa.com/pipes.htm

Ma to je sve vezano uz one prve postavke na početku. Jednostavno tržište postoji i nije tako malo. Dakle sve se guta.... Ona moja procjena od 2 miliona komada godišnje je možda i premala, Uz otvoreno rusko i kinesko tržište, koje vjerovatno gutaju sve.... dakle "škart iz košare" postaje visoka klasa. Ipak i kod nas ima lulaša. Još mi je vlasnik Sattelita rekao procjenu ( prema količini duhana koja se prodaje u Cro), da postoji negdije između 7000 - 10000 lulaša.

To nije zanemarljiva brojka.

hm... da mi je znati kolika je kod nas ta brojka...

da ona brojaka ( makar mislim da je 10.000 malo pretjerano ) je izvučena na bazi uvezanih duhana za lulu, Clan, Altadis i po koja ozbiljnija marka. Uzmite i nas nekoliko koji su se opskrbljuju večinom vani..... Ma lulašenje je očito kod nas samotan sport, valjda sramota. Dopisujem se s nekim Francuzima... imaju u Parizu svoj veliki klub i naravno druže se.... sada im je glavna tema razgovora... ( pa oni polažu pravo na "patent" lule od morte ")

To tko kaj proizvodi nije nikaj cudno. Nije to samo u lulaškoj industriji. Mada ako jedna tvornica proizvodi lowbuget proizvode i delux blend, ne znaci da je to prodavanje muda pod bubrege. Oni to samo odrade po drugacijim standardima, sirovinama itd.. danas je globalizacija uzela maha i to je jednostavno tako. Pod Indijskom Tatom (u autoindustriji) su i pet parački TATA đipovi i Land Rover (rangerover koji košta 100 eura +). U fotoopremi da ne pricam. Sve je to normalno

sve što pišeš stoji, ali uzmimo da je razlika pet puta u završnoj cijeni između jedne original Stenvelice i Danhilice jednostavno ne može stajati kroz prizmu kvalitete i materijala, nego jedino kupovinom logoa... a u kapitalizmu nema preskupih stvari, ako se prodaju.

Na spisku pripada London Meerchaum i Laxey Pipe. Co., sto su imena koja vecini ljudi nista ne znaci ali oni su obradjivali africki mersam koji je kasnije ulazio u Peterson, Barling, Comoy, Nording i dr. lule.

Zapravo u mnogim slucajevima jedino sto razlikuje ove lule je usnik, ostatak je identican.

Dakle kad je africki mersam u pitanju, marka lule ne znaci gotovo nista - sve je manje vise istog kvaliteta.

Zanimljivo. Ako imaš kakvih referenci, molio bih te staviš linkove.   

pipedia.org/wiki/Kiko

Ovo samo po sebi nije iznenadjujuce, ekploatacija rudnika u Tanganjiki nije dugo trajala (skoro 60 godina) - i nije puno aktera bilo ukljuceno u celu pricu.
U Somaliji i dalje postoje zalihe ali politicka situacija onemogucuje eksploataciju.