Što reći roditeljima?

Pozdrav,

Znam da je ovo malo osjetljiva tema, ali pitat ću svejedno da vidim što vi mislite.
Imam 19 godina, i počeo sam pušiti lulu, jer uistinu uživam u okusu, i iskustvu. Moji roditelji ne znaju za to, no volio bi im reći. Njihovi stavovi prema duhanu su vrlo jaki, te ne vole cigarete niti išta toga tipa. Volio bi im objasniti kako pušim lulu iz istinskog užitka, te da niti nije toliko štetno, kao cigarete.

Hvala unaprijed,
Lukas

Vjerovatno ih nećeš razuvjeriti u njihovim uvjerenjima, možda će samo trebati vremena da se priviknu i prihvate to kao tvoju odluku.

Prema osobnom iskustvu, mislim da je to teško rješiv problem! Naime, tek kad ti kosa počne sjediti ili opadati ili jedno i drugo, onda bi možebitno ljudi oko tebe mogli prihvatiti pušenje lule!
U suprotnom bi, pogotovo ako pušiš negdje vani, pušenje lule u tvojoj dobi (pa čak ponekad i kod mnogo starijih) mogli gledati kao egzibicionizam, hipsteranu ili majmuniranje u širem smislu te riječi.

Ja sam roditelj.. i roditelji sve na kraju prihvate...


a ako treba argumenata, da pušenje lule i nije ( jako ) štetno

[You must be registered and logged in to see this link.]

dapače, pušenje lule ima i dodatni pozitivni efekt... upoznaš tone zanimljivih ljudi i družiš se s njima i direktno i online... nešto neprocjenjivo

Slajs je napisao/la:

Prema osobnom iskustvu, mislim da je to teško rješiv problem! Naime, tek kad ti kosa počne sjediti ili opadati ili jedno i drugo, onda bi možebitno ljudi oko tebe mogli prihvatiti pušenje lule!
U suprotnom bi, pogotovo ako pušiš negdje vani, pušenje lule u tvojoj dobi (pa čak ponekad i kod mnogo starijih) mogli gledati kao egzibicionizam, hipsteranu ili majmuniranje u širem smislu te riječi.

Da svjestan sam kako bi to moglo izgledati, pogotovo za nekoga mojih godina, ali nažalost takve su predrasude.

U svakom slučaju, i kad vijest dođe do njih, kad se ohrabriš i procjeniš da je vrijeme, neka vijest čuju, ali dim nikako. S takvim stavovima, najviše čemu treba težiti je razumijevanju, ali nikako i da će tolerirati dim u kući. Možda nisam rekao ništa premudro. Ali ja pušim lulu, a ne toleriram dim u stanu, onda mozeš misliti kako bi bilo njima.

Inače, možda custom naljepnice o opasnostima pušenja lule našeg eminentnog člana pomognu razbiti led. [You must be registered and logged in to see this link.] pomoz' čoveku!

Inače, i moji su bili strogih stavova glede tetovaža kad sam bio tvojih godina. A vidi me sad. Još uvijek nemam ni jedne.

Marko1980 je napisao/la:

U svakom slučaju, i kad vijest dođe do njih, kad se ohrabriš i procjeniš da je vrijeme, neka vijest čuju, ali dim nikako. S takvim stavovima, najviše čemu treba težiti je razumijevanju, ali nikako i da će tolerirati dim u kući. Možda nisam rekao ništa premudro. Ali ja pušim lulu, a ne toleriram dim u stanu, onda mozeš misliti kako bi bilo njima.

Inače, možda custom naljepnice o opasnostima pušenja lule našeg eminentnog člana pomognu razbiti led. [You must be registered and logged in to see this link.] pomoz' čoveku!

Iskreno, da i živim sam nikako ne bih pušio u svom stanu. Ili pi imao posebnu sobu ili vani, tako da to sasvim razumijem!

I ja sam roditelj, ali dečki su još mali. Mogu samo prihvatit koji crtani žele gledat.
Ne obraćam ti se, dakle, kao roditelj, već sin čiji su roditelji dosta toga prihvatili. Bez obzira bila to danas lula, sutra tetovaža ili odabir karijere - prihvatili su... tvoji će prihvatiti, jer si osoba koju su oni odgojili i najbolje te poznaju. Nemoj im nabijat na nos i inatit se, već sjedni s njima i porazgovaraj. Siguran sam da će saslušati tvoju strast.
Na kraju krajeva, možda ti se i ne svidi lula (ne znam kako je to uopće moguće, ali eto...). Lulu možeš odbaciti, ali zdravi i iskreni odnos s roditeljima nikad nemoj.

[You must be registered and logged in to see this link.] je stari i ugledni član naše male zajednice i njegovim riječima nemam što ni dodati niti oduzeti.
Jednom ćeš morati "izaći iz ormara".

Matko je napisao/la:

I ja sam roditelj, ali dečki su još mali. Mogu samo prihvatit koji crtani žele gledat.
Ne obraćam ti se, dakle, kao roditelj, već sin čiji su roditelji dosta toga prihvatili. Bez obzira bila to danas lula, sutra tetovaža ili odabir karijere - prihvatili su... tvoji će prihvatiti, jer si osoba koju su oni odgojili i najbolje te poznaju. Nemoj im nabijat na nos i inatit se, već sjedni s njima i porazgovaraj. Siguran sam da će saslušati tvoju strast.
Na kraju krajeva, možda ti se i ne svidi lula (ne znam kako je to uopće moguće, ali eto...). Lulu možeš odbaciti, ali zdravi i iskreni odnos s roditeljima nikad nemoj.

Hvala na ovako lijepo strukturiranom odgovoru! Definitivno ću lijepo sijesti s njima i objasniti im!

Sve je već dobro rečeno. Ako imaš dobar i iskren odnos reci im. Bit će jake reakcije vjerojatno, ali neće te zbog toga izbaciti iz kuće. Ja sam svojima odmah rekao i nije bilo problema, osim što me stalno odgovaraju od toga. A danas i ja njima prigovaram bijeli malboro. Tak to ide.
Reci im ako ne želiš čuvati tajne i poslušaj što imaju za reći. Na kraju. Pušiti možeš i vani i kasnije.

Netko je gore vec rekao, da se roditelji na sve naviknu, prije ili kasnije. Moji su recimo, bili kontra motora, do te granice da je to bilo za lijecenje. Koliko su god oni bili kontra, toliko sam ja cili zivot htio i mastao o tome (ne racunam Tomose i skutere) Kako ja nikog za dozvolu ne pitam, iako sam bio "pod njihovim krovom", radio sam, crncio, i dovezao doma prvi, veliki motor, ni manje ni vise 1000 ccm. 😁 Mater je tri dana plakala, naricala i imala ispade, stari je gundjao sebi u bradu i tako... Mater je prestala plakati, ali je nastavila neko vrijeme prigovarati i popovati... Kad su uvidili da sam normalan, odgovoran, da se vozim kad odradim i obavim sve sta se mora. Da se brinem o motoru, opremi, da san normalan u glavi, prestali su. Nacelno, s materom sam napravio nepisani sporazum da joj se javim s pumpe kad tankam. Ni to nisam morao, ali znajuci da ona mirnije spava i meni je bilo lakse. Eto, kao sto rekoh, roditelji sve prihvate, dok god primarne stvari u zivotu klapaju, dok si normalan i odgovoran, ove sekundarne padaju u drugi plan.

[You must be registered and logged in to see this link.], ovo definitivno ima smisla. Pogotovo posljednja rečenica, ako su esencijalne stvari OK, ovo je imponderabilno.

Majka je napisao/la:

Netko je gore vec rekao, da se roditelji na sve naviknu, prije ili kasnije. Moji su recimo, bili kontra motora, do te granice da je to bilo za lijecenje. Koliko su god oni bili kontra, toliko sam ja cili zivot htio i mastao o tome (ne racunam Tomose i skutere) Kako ja nikog za dozvolu ne pitam, iako sam bio "pod njihovim krovom", radio sam, crncio, i dovezao doma prvi, veliki motor, ni manje ni vise 1000 ccm. 😁 Mater je tri dana plakala, naricala i imala ispade, stari je gundjao sebi u bradu i tako... Mater je prestala plakati, ali je nastavila neko vrijeme prigovarati i popovati... Kad su uvidili da sam normalan, odgovoran, da se vozim kad odradim i obavim sve sta se mora. Da se brinem o motoru, opremi, da san normalan u glavi, prestali su. Nacelno, s materom sam napravio nepisani sporazum da joj se javim s pumpe kad tankam. Ni to nisam morao, ali znajuci da ona mirnije spava i meni je bilo lakse. Eto, kao sto rekoh, roditelji sve prihvate, dok god primarne stvari u zivotu klapaju, dok si normalan i odgovoran, ove sekundarne padaju u drugi plan.

e blago tebi, meni ćale i dan danas gunđa što vozim motor, idem na pecawe i u lov, a ne upražwavam budalaštine s loptom. doduše, ne buni se kad motorom obavim wegove poslove za tri puta kraće vreme nego da idem kolima, kad donesem doma ili ili dve torbe smuđa.