Evo da započnem topic, jer nam je administrator u depri, život mu je izgubio smisao, sve je sivo, ili nijanse sivog, zato jer nema Dunhilla u Hrvata... I to je pravi razlog njegovom grintanju zadnjih dana.
Pa da mu malo život uljepšam, a i vama poštovani i velecijenjeni skupe.
Dunhilla nema i kako stvari stoje, neće ga skoro niti biti, jer, kako je već ranije napisano Dunhill (odn. Orlik, ali o tome kasnije) traži da se uvede cijela komercijalna "linija" To traži i Davidoff, pa su naši uvoznici jedva to progutali. To traži i Mac Baren, ali on je jeftnin, pa nije takva frka.
Prvi Dunhill ima kod naših sjevenih susjeda u deželi, no treba baš otići ili u Maribor ili u Ljubljanu, jer ga ovako po trafikama i kvazi djutićima ili nema ili se teško nađe. Više ga bude tokom turističke sezone i to na graničnim prelazima u Istri, dakle Kaštel i Plovanija.
No dobro, skrenuo ja sa svoje teme.
Dakle što je Dunhill u svijetu lula neću razglabati, to je vrh vrhova, sveti Graal svakog lulaša, imati barem jednog Dunhilla u kolekciji.
No Dunhill je proizvodio i duhane koji su i dan danas u svijetu simbol tzv. "engleskog" duhana, i koji također spadaju u "top ten" duhana koji se mogu kupiti.
Najpoznatije mješavine su im My Mixture 965, ili skraćeno 965-ica, Early morning pipe skraćeno EMP, i Medium Mixture, skraćeno MM. Ima Dunhill još krasnih duhana, ali to je sve već napisano, i nadam se da ćete i vi koje slovo napisati...
Dakle, Dunhill je pred nekoliko godina odlučio svoju produkciju duhana prodati njemačkom proizvođaču Orliku, također poznatoj i renomiranoj tvrtki, sad da li zbog tzv. "političke korektnosti" u smislu kampanje o štetnosti duhana - koja je sad već po mom skromnom mišljenju dosegla razinu histerije, ili zbog financijalnih razloga, neznam.
I od toga dana po raznim lulaškim forumima od Njemačke, preko Italije, pa do SAD-a i Australije ne prestaje kuknjava kako taj "novi" Dunhill ništa ne valja, da je to sve skupa da prostite drek, da Orlik mijenja okus duhana i slično...
Prvi sam Dunhillov 965 duhan probao davne 1982. godine u Grožnjanu i to je bila ljubav na prvi pogled. Pun, aromatičan, gust, ma nešto sasvim drugo od raznih aromatiziranih mješavinica koje sam pušio ranije. I dan-danas kod prvih dimova 965-ice sjetim se tog davnog grožnjanskog ljeta...
I nakon nekog vremena sam ga se zasitio, pronašao neke druge duhane, došao rat, no da ne duljim, dugo ga nisam pušio.
Kupio sam ga pred par godina, ne znajući da je u međuvremenu izmijenio vlasnika, samo što je limenčica sad bila nagrđena velikim slovima "Il fumo uccide" ili "Kajenje ubija", sad se ne sjećam više...
I zapalim ja, uživam kao prase...
Kasnije čitam te prepametne strane forume i ne mogu se čudom načuditi. I opet ja napunim svoju lulicu 965-icom - isti duhan, kako je Kruno napisao - kolačići Madelaine od Prousta, ista aroma, isti okus, ma sve isto.
Možda, je onaj prvi "stari" duhan bio za nijansu, ali stvarno nijansu "zreliji" ili "puniji" kako Vam drago, ali stvarno to su ne nijanse, nego nešto imponderabilno.
Omjer Latakie i Virginije je ostao identičan, možda Orlik zbog velike potražnje ne ostavlja blendiranu mješavinu dovoljno dugo da "odleži", no to se stvarno ne isjeti, čak niti moje istančano nepce to nije osjetilo.
Upravo sam danas o tome razgovarao sa jednim kolegom odvjetnikom koji isto godinama puši lulu, i on mi je ubacio bubu u uho; "pa niti vino iste sorte, sa istog geografskog područja nije svake godine isto, ovisi o zemlji, broju sunčanih dana, obrezivanju, dakle o milijun faktora, na koje vinar kasnije ne može utjecati" isto je tako i sa duhanom, možda Orlik uzima ciparsku, a ne sirijsku latakiju, možda je Virginia iz Makedonije, a ne iz Marylanda, možda je sa istog područja, no te i te godine je bilo više sunčanih dana pa se duhan bolje prosušio, ili je drvo kojim je latakia dimljena bilo od neke druge vrste smreke ili devinog izmeta...
No da ne duljim, ako naletite na Dunhilov duhan, kupite ga, uživanje zajamčeno, a sve ove rasprave na forumima su bez veze, pričam ti priču...