Početak: prva lula, prvo pušenje

Evo malo da i ja otvorim neki topic, stalno nam administrator grinta da mora otvarati nove teme, pa rekoh, ajde da i ja pokrenem jednu...
Da vas čujem junaci, jeste li pozelenjeli, dobili trovanje nikotinom, bljuvali, ili su iskustva drugačija?

Moja prva lula je bila od mog starog (imal je fazu ranih 70tih od jedno dva mjeseca) , lula iz duhana, natrpal sam Clan unutra i nisam se mogal nacudit kak to netko moze pusit s gustom.

Moja prva lula je bila češka billard "Real Briar" lula, izrađena od albanskog vrijesa (koji je BTW dobar) i napunio kao i administrator "Clanom". Uglavnom, jezik mi je izgorio, ljute sam suze lio, sve je smrdilo na spaljenu gumu.... I tako sam se patio kao zadnji kreten nekih mjesec dana, sve dok nisam sreo jednog susjeda koji je pušio lulu za ozbiljno i on mi je dao prve pametne savjete od izbora duhana, do potrebe redovitog čišćenja lule. Poklonio mi je dvije pristojne talijanske lule, doduše ne Savinellice, već jednu benticu Lorenzo i još ravnu "Bari" lulu. Kako je taj susjed bio poslovni čovjek koji je često putovao u inozemstvo, znao bi mi donijeti i koju vrećicu crvene "Amphore". Isuse, koja je to radost bila. Pušio sam je i "razvlačio" po mjesec dana do nove "pošiljke".
Inače je u pokojnoj Jugi duhan za lule proizvodila jedino Fabrika duvana Zrenjanin, no ti su duhani bili čista strahota "Extra lulaš" u limenci, "Banatska ruža" - sjećam je se i dan danas sa jezom. Jedini relativno pristojni duhan bio je "Club", sjećam se da je bio pakiran u vrećici sa crvenim tartan uzorkom. On se dao pušiti i prebroditi razdoblje do slijedećeg "shipmenta", jer je po sastavu bio burley kojeg vojvođani niti uz najbolju volju nisu mogli upropastiti. Kasnije je riječki "Brodokomerc" počeo uvoziti Mac Baren, no nije ga bilo u slobodnoj prodaji, već si morao na njihov devizni račun uplatiti marone ili dolare, poslati dokaz o uplati i narudžbu, pa bi duhan stigao kroz mjesec dana.
Kasnije smo se preko pokojnog "Kluba pušača lula" počeli surađivati sa Vojvođanima i davati im neke sugestije, oni su nešto pokušavali, no rezultati su uglavnom bili mizerni.
Kako sam u to vrijeme često bio u Grožnjanu, svaki drug dan sam bio u Trstu i tako se opskrbljivao, a i teta mi živi u Milanu, pa prve Savinellice i tako, malo pomalo.
A što se tiče cigara, postojale su samo dvije vrste - jednu je pušio Tito, (ali nije htio dati narodu, prasac sve je sam popušio) a drug vrsta je bila "KD" kratka domaća, no to se nije pušiti dalo koliko je grozno bilo, uši bi otpadale.
Eto takvi su bili "rani radovi" :geek:

Prva lula!!! No name kupljenja u početničkom kompletu kod Goge. A prvi duhan MacBaren Original Choice!!!

Kolko vidim po Vašim iskustvima, meni i nije tolko bilo loše. Odreko sam se OC-a a tu lulu još uvijek rado pušim. Tolko sam bio zadivljen pušenjem lule da sam je pušio po tri do čeetri puta dnevno!! Probleme s jezikom i nepcem sam dobio tek za koji tijedan i to je trajalo dosta dugo, ali nisam posustajao!!!!

Ljubav na prvi pugled...prva lula-real briar u kombinaciji s borkumom...naravno skurio jezik, ali mi je okus bio tako dobar da nisam odustajao, par lula dnevno...samouk pa održavanje nije bilo ni približno potrebnom, mislim, bilo je sve čisto, ali daleko od potrebnog i za lulu "zdravog"
...za divno cudo nikad nisam imao problema s paljenjem duhana, fino gori od prvog dana(valjda dugogodišnje iskustvo cigara, cigarilosa, šiš-a, bonga i sl. )
s obzirom da se još uvijek smatram početnikom ne znam dali i sad radim kako treba, ali stvarno gustam, a u ovih mjesec dana sta sam na forumu mislim da sam unaprijedio svoj gust(pusenje) barm 150%
...ona prva real briar je nekim cudom jos ziva, premda je sada rijetko u upotrebi, nemam neku kolekciju, ali dovoljno da nju zanemarim jer ove se ipak puno bolje i ljepse puse...

prva lula... kao klinac imao neku kinesku sa poklopcem, pa je baba bacila " da se dete ne uci da pusi" imam i sad istu takvu ali kao uspomenu, slabo je palim. prva iz koje sam pusio bila je slicna kineskinja koja je paljena svga par puta jer se brzo nabavio neki real briar, koji , iako ziv, nije bas za upotrebu, mada bi mogao da posluzi za krupnije secene duvane ili medaljoncice. pusio sam ko cigarete, po 7-8 paljenja dnevno kasnije sam smirglao cake, misleci da se lula tako cisti na kraju sam i kanal prosirio, pa je uzasno sirok i prolaze parcici duvana u usnik. e to sam "resio" tako sto sam negde vido metalni filter, pa uzeo holcsraf, malo ga oturpijao sa strane i napravio kao kod milor(a)d mustikle na kraju je luli naprsla glava pri vrhu, pa sam napravio aluminijumski prsten i zakucao ga u lulu spenadlama i zahvaljujem dragom bogu sto je to real briar, jer da je nesto bolje sad bi se ujedao tamo gde ne treba

prvi duvan za lulu bio je beli captain black kojeg je dimio moj profa pa se ogrebo od njega - do tad sam pusio obican domaci duvan.

Sekriče, pa ti si od svojeg prvog pušenja i real briarke napravio cijelu alkemiju. A to dokazuje da su te ČSSR i DDR lule bile rađene od odličnog albanskog vrijesa što je sve siročica preživjela!
A kod nas se u klubu u ladici "B2" vuče taj Captain Black, ali nekako nitko nema ni hrabrosti ni volje otvoriti ga!

Moja prva lula bila je no name bentica "real briar". Pristojno se pusila, a poceo sa Clanom koji je u to vreme sem Banatske ruze i Cluba bio jedini duhan koji se mogao naci u Beogradu. Lula je jos ziva i cuvam ju kao uspomenu na te prve pusacke dane.
Banatska ruza je bio sledeci pokusaj i to je jedini duhan koji sam nakon jedne popusene lule bacio (u prenesenom slucaju, uvalio jednom liku koji je motao i bilo mu svejedno sto stavlja). Posle toga pusio Club,a BR duhani su bili pravo otkrovenje u odnosu na Clan. Kada sam se docepao MB OC-to je bila radost kao kuce u liftu.

...kao kuče u liftu...! Ovo je dobro!

Bogme dobro

Moja prva lula bijaše Bruyere garantie, kupljena na buvljaku, dobro održavana. Pukla je putem kad sam se vraćao iz Turske vlakom, zadnje je pušena Latakia u njoj.
Počeo sam pušiti sa Original Choice-om i Black&Bourbon-om. Bilo je svega na početku, ali ničeg drastičnog, peklo je i bilo je čudno, ali da je bilo i ugodno, je.
Prvi fini duhan koji sam probao bio je Balkan Latakia i onda Artisans Blend.

prvih par pušenja s prvom lulom mi nisu bila baš dobra. jako sam trebao "usisavati" dim (koji je bio vrući i pekao za jezik) i palio sam je po desetak puta. kad sam je upušio je bilo bolje, par puta sam čak uspio cijelu lulu popušiti sa samo jednim paljenjem (s time da mi je na dnu uvijek ostalo nešto duhana, kao što mi i sad zna ostati). sada sam krenuo s upušavanjem nove lule i opet isti problemi i usisavanje dima, a često mi se to zna dešavati i s već upušenom lulom..

Ja sam imao dosta dobra iskustva sa lulom u početku, imao sam tu svoju savinellijicu, radila je carski, no duhan koji sam derao su bila nekakva smeća koja mislim da su se zvala duhan za lulu samo zato što je netko htio izbjeći dažbine za duhan za rolanje cigareta.

Naručio sam jednu lijepu kolekciju sa neta, i onda krenuo u uživanje. Odma me se dojmio frog morton, probavao sam neke virginije i tako.

I onda je došao kobni dan.

Otvorio sam limenku peterson's irish flakea. Naslušao sam se da je jak, ali ono već dva mjeseca pušim na lulu, kaj bi meni bilo od tu nekakvih malih trakica.

Bio sam sa prijateljima u bircu, pijuckao tomislav, i napunim ja jedan flake, fold metodom. Zgleda mi nekak malo. Stavim ja još jedan. Ok sad je donekle puna lula (jebemti varljivu savinelijicu, sad mi je tek jasno da je u stvari daleko nadprosjecno veliki chamber). Stavim još pola flakea.

Zapalim.

Jebemti kako je fino. Vučem ja i vučem, uživam. Dođem do donje trećine. Kaže mi frend: "Si dobro, nekak si mokar?" Pogledam ja, a potoci znoja teču mi niz ruke, leđa, prsa... svugdje. Paket maramica poslije i još sam uvjek mokar.

Popijem kriglu vode, da se malo oporavim. "Buš bljuval?" "Nebum, samo mi se malo vrti, bum dobro."

Sljedeća scena, trčim prema wc-ima. Zaključano. Trčim nazad do šanka po ključ. Opet kroz hodnike. Vidim već vrata. Stići ću!

Nope.

Scene kao iz pjesme Hladnog Piva. Po zidovima od hodnika. Po podu. Po vratima od WC-a. Po ključu. Po unutrašnjosti wc-a. Po umivaoniku. Po vratima od "štanda" wc-a. Po wc-u.

Čujem vrisak iz hodnika. Konobarice skužile što se dešava.

20 minuta poslije izlazim umiven van. Dvije konobarice sa krpama i spircima peru hodnik i gledaju me kao da sam crv u jabuci koje su zagrizle.

Kažem im da "imam gripu nekakvu". Mislim da mi nisu vjerovale.

Odspavam ostatak dana.

2 tjedna poslije su me gledale kao da će me kastrirati, a ja sam im ostavljao napojnice za dobru volju.

Zaključak: nemoj biti mlad i budala i precjenjivati se kad je duhan u pitanju.

osim toga, zakljucak je da tomislav ima DOSTA alkohola!

Tomislav mi je najdraži muškarac!

Dobar opis....

ovako... prva lula koju sam nabavio je bila jedna kineska akrilna jeftinjača, a duhan borkum riff original mixture. nisam još znao za pravilno upušavanje lule ni za pravilno povlačenje dima...

Drugi dan sam imao uništeno grlo (krcato sluzi)...

Lula se na kraju pokazala kao OK rješenje za početak, pa sam nabavio još jednu i još pokoji duhan, tako da u njima još uživam, u isčekivanju boljih dana i kupovine "prave" lule

Kako ste vi dragi prijatelji dobili zelju da pocmete pusit lulu? Dali ste pronasli prvu lulu na tavanu od dide pa natrpali duhanom i zapalili ili ste jednostavno znatizeljni bili pa se navukli na gurmansko uzivanje u duhanu?

Ja jedno i drugo....
Prvo san nasa didinu lulu i onda se pocea interesirat, a drugo kao visegodisnji ovisnik o cigaretama jednostavno san tija nesto sta ce mi pruzit istinski uzitak, a da nije puko zadovoljavanje potrebe za nikotinim. Cigara mi je Ok ali nije to to... dok nisan otisa u jedan tobacco shop i malo porazgovara sa gazdon koji mi je reka da je onda definitivno za mene lula I bija je u pravu
Prvi duhan mi je bija Mac Baren Vanilla Cream ( blagi uzas ) ali me nije uspija odvojit od lule jer san ima srece da je moj drugi duhan ikad zadimljen iz lule bija Dunhill Early Morning Pipe.. i to je bilo nesto bozanstveno za moje nepce!
Ja san u pravom smislu rijeci gurman, kako volin uzivat u hrani i vinima tako volin i duhan. Jednostavno san zna da postoji nacin da uzivan u toj bozanskoj biljci i da postoji nacin da uzivan u tome kako spada, a ne da stalno razmisljan da se toga ostavin kao kod cigareta koje su upropastile sve sta ima veze sa kvalitetnim uzivanjem u duhanu isto ko sta je fast food unistija sve sta ima veze sa hranom. I eto, uvidija san i kod duhana, da uistinu postoji nacin kako da uzmes ono sta ti je priroda dala i na najbolji moguci nacin iskoristis  

Rest is history...  

Heh...

Lijepo je prisjetiti se... Moj pocetak je takodjer bio zanimljiv...

Naime, prije cca tri goine googlao sam po bespucima Interneta za nekakvim aromatiziranim duhanom za motanje cigareta, ali su me cika Google i sudbina zajednickim snagama naveli na forum o lulama, ovaj forum, koji je u to vrijeme malo "zamro". Medjutim, zaintrigirano citajuci postove naletio sam na nick koji je sadrzavao prezime mog kolege s faksa, Krune.

Jutro poslije te veceri sam ga nazvao najprije s upitom je li to zaista on (nisam ga nikako mogao poezati s dimom bilo kakve vrste) na sto je odgovorio potvrdno. Zapoceli smo razgovor o lulama jer su mi odjednom postale zanimljive, a na moj upit hoce li mi posudi jednu da probam odgovorio je: "Naleti do mene popodne, mislim da imam nesto za tebe!" Da, nije bio nesto predug razgovor.

Dao mi je jednu novu Lorenzo lulu, cistace, tamper i neotvoren MB OC. Mozda je bilo jos nesto, ali se zaista sad ne mogu sjetiti, malo sam popio.

Uglavnom, dosao sam kuci i pripalio, a zenina reakcija je bila: "I? Što sad? TI KAO PUŠIŠ OD DANAS?!?" Samo sam 'ladno zakolutao ocima i koncentrirao se na detaljne instrukcije o prpaljivanju i pusenju koje sam dobio od Krune. Sve poslije toga je, kao sto je Marin vec rekao, povijest...

Da vec sutra iz nekog razloga moram prestati ne bi mi bilo zao niti jednog potrosenog trenutka na ovaj hobi. O materijalnom dijelu je suludo uopce raspravljati, naravno.

Kroz ovaj hobi sam imao priliku upoznati prekrasne ljude, sto uzivo, sto virtualno i stekao sam dozivotne prijatelje.

Treba li mi nesto vise? NE!

Lijepo, grga, pogotovo ove zadnje recenice. Ja bih to malo prosirio, jer sam preko lula sreo i upoznao puno " pravih " i virtualnih prijatelja u cijelom svijetu. Vecini obecavam da cu ih jednom posjetiti. Vjerovatno ce mi trebati sest mjeseci kada odem u penziju.  
Poceo sam s lulom na prvoj godini faxa. Iz mjesta, gdje mi je mama, bilo je dosta lulasa, pa tko je vidio kapetane bez lule  to je bio inicijalni dogadjaj. Lule su bile vrlo jeftine i dobavljive u svakoj trafici, kao i nekoliko grozota od domacih duhana. Da ne bude zabune, lule su bile real briar, proizvedene u Cehoslovackoj i bivsoj Istocnoj Njemackoj. Grube ruzne ali su se mogle pusiti.... Za izbor boljih duhana tu je bio Trst ili Graz.... Doba dok je tabak shop bilo na svakom koraku. Iz toga doba potjecu i neke moje bolje lule, vecinom Stanvelice i Brebie, davno vec otisle kao pokloni mladim pocetnicima. Ono najvaznije, tj informacije.... E toga nije bilo... Iskljucivo pokusaji i pogreske. Sjecam se da sam za prve cistace cuo, kada mi ih je kao poklon dala jedna teta u Grazu, gdje sam kupovao tada najpopularniji duhan ... Flayin Duchman. Kada sam poceo raditi u Koncaru, tamo je medju vodstvom bilo par lulasa, najvrednija veza je bio jedan koji je bio u predstavnistvu u Njemackoj. Redovno je lifrao, Clan, ali je donsio i Dunhille, i jedan bezvezni u crno bijeloj kutiji, BS naravno   od tada sam se navukao i na latakiju. Uz put i postao manje omiljen u drustvu, ali i pridonio skracivanju vremena sastanaka, jer se nakon 45 minuta vise nije vidjelo u prostoriji   sa dolaskom interneta, bilo je puno lakse doci do nekih informacija. Ukratko vecina vas i nije svjesna, koliko ste blagoslovljeni ovim forumom.

Davorin je napisao/la:

...  od tada sam se navukao i na latakiju. Uz put i postao manje omiljen u drustvu, ali i pridonio skracivanju vremena sastanaka, jer se nakon 45 minuta vise nije vidjelo u prostoriji    

PS: Zna san da postoji vec ovaj topic negdi ali nikako da ga pronadjem.... Fala Moderatorima!  

Marin Split je napisao/la:

PS: Zna san da postoji vec ovaj topic negdi ali nikako da ga pronadjem.... Fala Moderatorima!  

Tu smo za zadovoljavanje vaše pohote!  

  

Davorin je napisao/la:

Lijepo, grga, pogotovo ove zadnje recenice...

zaboravih dodati jednu iz naramka brzopoteznih,

decki (i malobrojne djevojcice, djevojke i zene), hvala vam sto postojite!

[You must be registered and logged in to see this link.]
Moje prve lule ništa spektakularno ali zato funkcionalno i jeftino. Jezik sam toliko ošurio da mi se niti jede niti pije već dva dana. Sad dali je do lule duhana ili mene pokazati će vrijeme.