Lorenzo

Uz Rossi-a (1886. u Barasso-u) i Ceresa-ea (1897. u Cassano Magnano-u), treću manufakturu lula u lombardijskoj provinciji Varese su osnovala 1900. godine dva brata u pitoresknom gradiću Gallarate. Tvrtka „Fratelli Lana“ je proizvodila lule od vrijesa za talijansko tržište pod vlastitim imenom.

1922. godine braća Lana su započela blisku suradnju s trgovačkom obitelji Tagliabue iz Milana. Istog trena je započela prodaja lula izvan granica Italije i potražnja u Europi se polako povećavala. Do 1939. manufaktura se pretvorila u tvornicu sa 120 zaposlenika, priličan broj za to vrijeme. Program je desetljećima ostao nepromijenjen: jeftine, nepretenciozne lule za masovna tržišta. Većina njih nije imala nikakvih drugih oznaka osim “Genuine Bruyere” ili nešto slično. Veliki dio lula se proizvodio za druge tvrtke tako da je vlastiti stil Lana lula bio teško prepoznatljiv.

Nakon Drugog svjetskog rata svijet lula od vrijesa više nije bio isti i posebno su talijanske tvrtke patile od propadanja. Tagliabue je 1946. godine preuzeo tvrtku „Fratelli Lana“ i promijenio ime u „Manufattura di Pipe Tagliabue“. Nedugo prije 1950. Lorenzo Tagliabue je stao na čelo uprave tvrtke. Pažljivo je proučavao prve uspješne korake novoosnovanih talijanskih marki lula Castello i Brebbia te je počeo dizajnirati vlastite modele u jasnom stilu. Istodobno je zadržao prethodni segment proizvodnje jeftinih lula i tako je počela proizvodnja jeftinih i kvalitetnih lula.

1969. Lorenzo Tagliabue je promijenio ime marke lula u „Lorenzo Pipes“. Razlog koji se danas navodi za to je da postoji još jedna tvrtka Tagliabue koja izrađuje lule.

Nove lule su bile snažnih oblika što se tiče dizajna, čvrste i masivne. Glave lula su bile debele, a usnici široki i snažnog izgleda. Tadašnji oglasi su ih reklamirali kao lule napravljene za prave muškarce sa snažnim rukama. Puno lula je imalo ravno dno kako bi mogle stajati na stolu. Pored neobičnih oblika, odlikovale su se svilenkastom površinom koja je imala efekt patine u kombinaciji s masnom crvenom ili svjetlom narančastom bojom koja im je davala osobit izgled. Najuspješniji model bio je veliki „Ohm Paul“ koji je bio rađen u bezbrojnim varijacijama.


Lule Lorenzo su postale kultne tijekom 1970-ih i 1980-ih godina. Pored snažnijeg gospodina, još jedan klišej je bio student tadašnjeg vremena koji pored pulovera s V-izrezom i NATO-ve jakne nije mogao biti zamišljen bez lule Lorenzo. Međutim, morao je biti veoma pažljiv kod odabira lule iz široke ponude kako bi pronašao jednu s manje od šest svjetlucajućih ispuna. Lorenzo nije štedio na kitu. Ipak, lule su se vrlo dobro pušile i smatrale su se kao vrlo moderne i blistave, a najbolje od svega davale su prijeko potreban izgled intelektualca!


Nešto jeftinijim serijama je dano vlastito ime: Spitfire. Lule Spitfire su bile rađene na temu ostalih Lorenzo-vih modela (uglavnom za filtere 9 mm), a rađene su i lule klasičnijih oblika. Ove lule su također bilo vrlo popularne. Lloyd's je bila isključivo Lorenzo-va franšiza.


Lorenzo Tagliabue je 1983. godine pretrpio obiteljsku tragediju. Snašla ga je velika žalost i tuga nakon što je njegova mala kćer, jedino dijete, umrla od raka. Izgubio je sav interes za posao i otišao u mirovinu 1983. godine ne ostavljajući za sobom nasljednika koji bi bio voljan nastaviti. Jedno kraće vrijeme „Comoy’s of London“ (Cadogan / Oppenheimer Group) je imao licencu i proizvodnja je nastavljena. Tada su lule Lorenzo gotovo nestale, a Lorenzo Tagliabue preminuo je 1987.

Ali, ovo nije bio kraj. Godine 1988. Riccardo Aliverti i njegova žena Gabriella kupili su sva prava na zaštićenu robnu marku Lorenzo od obitelji Tagliabue i proizvodnja renomiranih Lorenzo lula se nastavila.

Obitelj Aliverti je u poslu proizvodnje lula otkako se Romolo Aliverti, otac sadašnjih vlasnika, pridružio braći Lana 1920. godine. Kasnije je došao do pozicije tehničkog direktora. Nije nikakvo čudo što je njegov sin Riccardo pokazivao interes za izradu lula. Riccardo je počeo učiti zanat 1954. godine kada je imao 14 godina pod budnim očevim okom te ga je naslijedio na mjestu tehničkog direktora nakon što je otac otišao u mirovinu 1973. godine.

Danas treća generacija obitelji Aliverti radi za tvrtku. Massimo Aliverti, Riccardov sin, radi u tvrtki kao direktor prodaje od 1991. Blisko surađuje s ocem i upoznat je sa svim fazama proizvodnje. Massimo je utemeljio široku bazu mušterija Lorenza diljem svijeta.

Koliko se informacije mogu smatrati pouzdanima, bolje linije Lorenza (One Star, Two Star, Three Star, Moscato, Spumante i Grand Canadian) proizvode se u Italiji, a jeftinije (New Era - Riesling, New Era - Poggio, Angera, Angera Satinato, Cadry, Churchwarden, Filtro, Arena, Cadore, Sport PS i Garden) u Albaniji proizvodi „Tomori“ kako bi se iskoristile bogate količine vrijesa koje se tamo nalaze.

Izvor: http:pipedia.org
Prijevod članka: abudimir

Ova narandžasta boja je upravo tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i postala Lorenzov "zaštitni znak". Imam jednu takvu lulu, koju mi je osobno poklonio pokojni gospodin Lorenzo Tagliabue negdje 1978. - 1979. godine, budući smo i on i ja živjeli u istom mjestu - Gallarate u blizini Milana.
Doduše rijetko je pušim iako se dobro puši, ali naravno da ima emotivnu vrijednost i čuva uspomenu na jednog krasnog čovjeka i gospodina!

Odlican clanak, hvala abudimir na trudu.
Pitanje, da li je cijena od nekih 250 kn pa do 400 isplativa za Lorenzo Spitfire, naime ima ih dosta ovaj moj na lageru i stvarno prekrasno izgledaju?

Zaboravih, ima jedna prekrasna onako sa crvenin finison ocito tradicionalna boja, polu rustikalna bent dublin koliko se sican, ima dosta debele stijenke glave i debel usnik, a u zarnici je meerschaum... Da li su dobre te kombinacije sa meerom u zarnici vrijesulje? Cifra oko 350 kn..

Ne vrijede.
Žali bože para- izvana loš vrijes, iznutra pasta (čitaj ostaci meera i ljepilo) od meera.
Ako imaš jaku želju da misliš da pušiš u kondutu - izvoli! Smrde na amonijak nevjerojatno!

Fala Bayro! Ali nevjerovatno mi je da u glavnom skovace od lula ima u ponudi po ovim nasim ducanima!? Uzas!

Marin Split je napisao/la:

Zaboravih, ima jedna prekrasna onako sa crvenin finison ocito tradicionalna boja, polu rustikalna bent dublin koliko se sican, ima dosta debele stijenke glave i debel usnik, a u zarnici je meerschaum... Da li su dobre te kombinacije sa meerom u zarnici vrijesulje? Cifra oko 350 kn..

Na poklon sam dobio lulu koju si upravo opisao ili je neka iz iste serije, samo bez meera iznutra. Moram priznati da se lula izvanredno puši iako nije baš neka ljepotica

A neznan sta bi reka, virujen ti, to i je najbitnije, da te sluzi i da uzivas u njoj!
Al eto kad vec ispada da je nekakva lutrija sa tim Lorenzo lulama, neko ima losa neko dobra iskustva, mislim da za te novce mozes kupit Petersona sa kojim sigurno neces pogrijesit...

Možeš na ebay-u loviti prave meerschaum-ice, ulovi jednu i neće ti biti žao.

Darko je napisao/la:

Možeš na ebay-u loviti prave meerschaum-ice, ulovi jednu i neće ti biti žao.

Slažem se sa Čudnovatim!
A sa Lorenzom nije lutrija, nego činjenica da novije lule nisu roba prve lige, da sve što od Lorenza vrijedi je do početka devedesetih prošlog stoljeća, a nakon toga, od kada je proizvodnja prebačena u Albaniju, to je "roba da pocchi soldi".
Nekad dok je Bog zemljom hodao, Lorenzo lule su u Italiji bile odmah poslije Savinellija.
Kasnije se i Savinelli počeo proistituirati, ali to je neka druga priča. Nažalost.

Popisujem bayro, imam par Lorenca iz stare serije i stvarno su roba prve klase.... Ovi užasi s mer pastom unutra nisu ni za komentiranje. Dakle ili mer ili vrijes, i jedno i drugo je dobro, kombinacija---

Baš tako - ili meer ili vrijes. Sve ostale kombinacije meer/vrijes su koma!

Potpisujem.
A šta?
To da su Lorenzo odlične lule.
Kak znam?
Tak što imam jednu crnu i odlično se puši.
A to je najbitnije.

zavisi od kad su. ja sam imao jednu i nikako mi nije lezala, ovu drugu koja je bila u paketu iz najnovije nabavke sam samo pogledao i ostavio. mozda meni ne leze...

Ja imam tri Lorenzo lule (od kojih su dve sa potpisom Tagliabue-a) iz 1970-80 tih godina i sve tri su izvanredne. Sa kasnijom produkcijom Lorenza nemam iskustva niti veliku želju da ih steknem, pogotovu imajući u vidu reputaciju koju su stekle u poslednjih dvadesetak godina.
Što se tiče kombinacija vres+meer, po pravilu sve jeftinije lule u takvoj kombinaciji su đubre, gde je najčešće vres takvog kvaliteta da se od njega nebi mogla napraviti pristojna lula a meer uložak je od kompozita.
Moram međutim priznati se da u starijoj produkciji (a ponekad i u novoj) mogu naći izvanredne lule gde je vres vrhunskog kvaliteta a uložak napravljen od block meera. Za mene je to ipak iznuđena kombinacija gde pokušavaju spojiti dva dobra koja ne daju uvek dobro.

Fala ljudi na objasnjenjima i podukama!!! Zlata vridite!

Evo moja prva lula je lorenzo. Na njoj pise lorenzo linea 8 i s druge strane broj 7125 pa ako netko zna u koje razdoblje spada i da li je iz italije ili albanije bio bi mu zahvalan na info. Stavim i sliku ako treba.