Esej o staroj luli ilitiga restauracija lule Savinelli 1970s Nonpareil Big Bent Billiar
S obzirom da vam se sviđao posljednji opis restauracije dao sam si malo truda pa opisao i ovaj slučaj jer bi ga bilo stvarno šteta ne podijeliti sa drugim ljubiteljima lula.
Kako moja bliža okolina poznanika za koju su lule španska sela ionako ne cijeni, ustvari ni ne uviđa šta radim već taj moj "posao" uzima zdravo za gotovo kao nešto za ubiti vrijeme i često se samo čuje pitanje "jel ti zaradiš nešto s tim kad već potrošiš toliko vremena?" lijepo je svoja iskustva podijeliti s nekim ko iole razumije materiju i shvaća strast, ljepotu i zanimanje za taj nesvakidašnji hobi.
Počelo je tako što mi je, kad sam u vrtu čuo susjedin glas, kroz glavu sijevnula primisao da sam dok sam bio mali njenog pokojnog oca u prolazu viđao sa lulom u ustima kako šeće oko svoje stolarske radione dok je usput uvijek nešto radio. Bio je vrstan majstor, jedan od "onih" prirodno nadarenih, nije bilo toga što nije umio napraviti ili popraviti, kaže njegova kći, vrhunac mu je bio jedrilica (tzv cutter) duga preko 6 metara sa jarbolom naravno i kabinom koju je napravio potpuno sam u svom vrtu odnosno natkrivenoj radioni, tamo negdje sredinom sedamdesetih, jedrilica i danas plovi, evo je nekidan prošla ispred mula, a njega već odavno nema.
Sjećam se nešto malo toga, kako su je mještani na ruke nosili preko stepenica do mora! To je bio događaj u našem gradiću jer mjesto uopće nije bilo adekvatno za izradu barki, ali... kad imaš neku ljubav i strast, nema granica... Ne sjećam ga se mnogo, nisam nikad imao posla s njim ali znam samo da sam ga silno cijenio zbog njegove umiješnosti i redovito sa poštovanjem pozdravljao dok sam se kraj njegove radionice vraćao iz škole, jer sam i sam imao tu crtu i izrađivao modele brodova. A ustvari uopće nije bio stolar nego konobar. Dobio je od nekog nacrte za tu jedrilicu ali za model od 16 metara i godinu dana ga je samo preračunavao i prilagođavao za model od 6 metara... A tada nije bilo digitrona..
Nakon što sam susjedu upitao za to da li joj je otac pušio, odmah mi se je pohvalila kako je, ali ne cigarete već lulu (dobro, nakon što je 40 god pušio cigarete pa mu je iz guzice došlo u glavu ili ga je netko uputio...) Rekla je da ih je imao više ali da ih je podijelio poznanicima nakon početnih problema sa srcem pri kraju života od čega je i umro. Samo si je jednu ostavio i tu ne bi bio dao nikome, nju sada ona, kaže, čuva kao uspomenu na njega. Lijepo, kažem ja, a ona mi ponudi, ako me interesira, da mi ju pokaže. Naravno, odmah sam pristao.
E, tako ti je to kad dirneš u osjećaje. Ne budi joj teško evo nje ni pola sata kasnije sa drvenom kutijom od cigara, u njoj stari češki "alat" pun hrđe, limenka duhana, prazna sa nekim smrdljivim mrvicama isto sve u hrđi i stare šibice "made in Yugoslavia". A gdje je lula? Evo i nje rastavljena u dva komada, ne rastavljena nego slomljena, prekinuta, dio usnika ostao u vratu pa netko to pokušavao zalijepiti nekim žutim ljepilom (neostik??) nedostatnim da izdrži rotacione sile potrebne za odvrnut tenon iz vrata lule. Rog koji se nalazi na vratu lule i u koji se stavlja tenon usnika ima, da stvar bude zanimljivija i jednu rupu sastrane koju je vjerojatno izgrizao neki crv kao oni iz drva. Usnik sav žut i naranđast u kori oksidacije sa izgriženim rupama od zagriza zuba, svarno gadno, pomislim!
Ništa, kažem susjedi, lula je u dosta lošem stanju, ružno za vidit i smrdi, neke žute gljivice su se uselile u žarnicu vjerojatno na ostacima vlage duhana i cakea, ganula me njena osjećajnost i ljubav prema tom smrdljivom slomljenom komadiću drva i nježnost dok o njemu priča i shvatim da u njemu vidi duboko utisnutu uspomenu na svog oca, a kako je i meni samom, nedugo preminuo otac, znao sam koliko željno tražiš voljenu osobu u svakom znaku koji te na nju podsjeća dok na te svako malo, nezadrživo navire val melankolije.
Predložih joj zato, da mi tu lulu i pribor ostavi na nekoliko dana pa ću je malo očistiti i zalijepiti da bar na nešto liči kad ju bude slijedeći put nekom pokazivala. Kako sam već odavna stekao njeno povjerenje bez nećkanja mi ju je povjerila na brigu.
P.S. sinoć sam bio na Balaševićevom koncertu u Opatiji pa sam vjerojatno tu pokupio inspiraciju za ovaj "esej", inače se time ne bavim...
Pogledao sam odispod da vidim piše li šta na toj luli ima li utisnut kakav znak, i gle iznenađenja, ne da piše nego ima i ime i prezime i pedigre... Vidim piše Savinelli a ima i štit sa slovom S, bogami još nešto piše što nisam mogao pročitat jer se izlizalo a i neki broj je tu, opaaa pa to je lula s pedigreom a ne neka đukela s ulice...
Nije susjed bio budala, kaže mu kći da ju je uvijek dok je pušio hvalio: questa e una vera pipa - "to je prava lula" na talijanski jasno kako je govorio... žena mu je bila talijanka.
..hm pokušam ju "složit" da vidim kako bi trebala izgledat, sve me je više i više počela zanimat.. Tako znači bi to trebalo izgledati!!?
...a ništa, mislim, uhvatimo se posla da vidimo šta nas čeka ispod kore.
Najprije sam električnom rotacionom brusilicom šmirglom poravnao unutrašnjost žarnice koja je bila održavana možda i previše tako da je bila istrugana preko mjere da su se stijenke žarnice dobrano nejednako istanjile. Trebalo je to popraviti da radijus žarnice izgleda simetrično.
Mislio sam da je usnik nekakve žute i smeđe boje i da ga treba samo malo očistit i ispolirat, no kad sam počeo strugat nazrela se crna boja.... joooj bit će tu posla i uzmem grublji šmirgl..
..šmirglam tako šmirglam, kad ono odjednom ispod kore ukažu se dve zlatne točke na usniku.. Šta je sad to? A ja mislio pojačana oksidacija..
Sad sa otkrićem tog otmjenog znakovlja moj interes za tom lulom je dostigao vrhunac. Ovo još nisam vidio, ova lula mora biti prava stvar, pomislih i nakon što ostrugah usnik do kraja bacih se na potragu internetom za ovim blagom zakopanim ispod slojeva desetljetne oksidacije..
Usnik ostrugan, ispoliran i premazan maslinovim uljem...
Znam da postoji cijenjena skupocjena savinelijeva serija punto d'oro (zlatna točka) ta mora da ima jednu zlatnu tačku, ali šta su pak ove dvije? Tragam ja tako i guglam kad mi iskoči slika identična onoj koju sam dobio kad sam priližio moja dva komada lule. Otvorim sajt i pročitam "Nonpareil" 9609. To je ta, , uzviknem!!! To je ona riječ koju nemogu pročitat od izlizanosti ali vide se prva i zadnja slova a fali samo prvi broj i taj je 9. I bogami polovnu, jest u dobrom stanju, prodaju za 109$. Nova je koštala preko 200. Tu je i popratno objašnjenje kako je to vrlo kvalitetna i skupa serija podjednaka Jubileu d'oro - zlatnom jubileju. Evo linka i slika:
http://www.thepiperack.com/products/Estate-Pipe:-Savinelli-1970s-Nonpareil-Big-Bent-Billiard-.htmlOvako bi to trebalo izgledati:
To je znači to, imam u rukama lijep i dragocijen komad, trebalo bi ga samo malo uredit da liči na nešto, treba da se očisti i zalijepi pa može služiti još dugo godina susjedi za uspomenu a može se i izložiti da se vidi na polici. Kad ju sredim moći će ta lula izaći iz kutije i biti izložena na onoj svojoj kutiji u kojoj je godinama čamila...
Cijelu noć mi se ta lula vrzmala po glavi i nije mi vrag dao mira i do jutra sine mi jedna ideja: a da ju pokušam osposobit za pušenje usprkos onim rupama po usniku i slomljenom tenonu!!! Iako je to lula-uspomena i nitko ju vjerojatno neće pušit i žali bože vremena izgubljena na tome, ali ipak je to lula, i to kakva, napravljena za pušenje a ne za izložbu, pa ako ništa drugo sam ću ju isprobat i upušit da ima miris po duhanu. A tada sam znao i kako, samo nisam znao da li će mi naum biti ostvariv, jer.... uvijek nešto može poći po zlu, pogotovo sa starim stvarima, znam to iz iskustva sa prijašnjim popravcima..
Rekoh sebi u bradu, pokušat ću sa vidom, zavidati je u rupu slomljenog tenona i ako se ne proširi previše pokušat ga nekako izvuć... no, koliko je on jako, tako godinama uglavljen unutra kad je prijašnjem vlasniku uspio pući???
Zamišljeno, učinjeno, nije išlo glatko ni jednostavmo ali pažljivo uz pomoću vide, kombinirki i sistema poluge sa podmetanjem materijala da približi polugu, pomalo je izašao...
Tada je na red došao najzahtijevniji dio opravka. Sad taj dijelić tenona treba zalijepit sa ostatkom usnika, ali onako muški, da više ne puca na istom dijelu, za to treba predobro brzostezajuće ljepilo tzv superlepak ili cijanofix ali još i nešto važnije da bi to uspijelo a to je savršeno okomito prebrusit dvije površine i očistit da naliježu sa čim većim dijelom jedna na drugu prilikom lijepljenja... inače ništa od posla, dio će odmah opet pući i ostati zaglavljen gdje je i bio....
..i to smo upijeli izvest, a nije išlo lako, skoro sam prebrusio pola usnika dok sam ih izparalelizirao... Zalijepio sam šmirgl na komad ravnog drva i kao turpijom zabrusio čim sam okomitije na os mogao.. Ali koju os kad je usnik sav vijugav kao zmija?? Stvarno je trebalo oko i puno osjećaja za ravnotežu pritom... moraš pogodit izprve jer drugo brušenje odmah ode ukrivo, nemožeš dvaput pogodit istu os naprijed nazad lijevo desno...
Brusio sam i stavljao komadić na usnik povezujući ih skupa iznutra jednim čistačem i provjeravao ako se površine slažu.. Kad sam ih uspio poklopiti nasuprot svjetla najviše što sam mogao uzeo sam superlijepak tanko premazao obje strane sastavio ih prethodno označene da se vrteći ne odpoklope od najsavršenije varijante poklapanja i čvrsto stegao prstima nekoliko minuta dok mi je pomoćnica (majka koju sam oteo od kuhanja ručka) pritom povremeno micala čištač u sredini provrezen kroz oba dijela da se ne zalijepi, jer ovaj ljepak stišće vraški...
Nakon nekoliko minuta lijepilo je uhvatilo, no ostavimo ga dosutra neka se skroz osuši za svaki slučaj. Za to vrijeme ćemo prebrusiti prirodni rog na spoju vrata glave i usnika.
Uspijelo je, dobro izgleda na prvi test komadić ne puca, sad ga treba pažljivo prebrusit da se prijelaz ne vidi..
I hop! Na mjestu je!!
A dobro i naliježe!!
No, lijepo, ali pričao sam prije o problemina, a oni se obično ne vide na slici. Nakon što sam prebrusio prijelaz i neravnine na zalijepljenom dijelu tenona i isprobao isti ugurajući ga u vrat lule-rog ispostavilo se da se usnik prelako stavlja pa čak i sam vrti u luli jer je šmirgl prilikom tog posla prešao par puta po njemu, na što ja nisam obraćao previše pažnje jer sam mislio da će to teško ići i da će biti potrebno još i dodatno brušenje... A ništa, cijanofix i maži, pa kad se osuši brusi i tako pokušaji i promašaji dok lijepo ne sjedne. Još problema, kad tek uđe ide teško a od pola upadne pa se vrti znači treba ciljano mazat i zadebljat tenon negdje prije crte lijepljenog dijela. Izgleda da nije stvar ni u tenonu nego u vratu lule (rogu) koji nije ravnomjerno izbušen nego u obrnutom konusu, uf. No na kraju je sve nekako sjelo na mjesto, dovoljno čvrsto a da ne bude prečvrsto jer ipak treba pazit na lijepljeni usnik.. Mada, zalijepio se je tako dobro da mislim da više tu pući neće..
Naravno ako će se lula dovesti u pušno stanje i pušiti bilo je potrebno cijelu detaljno očistiti i iznutra kao i dezinficirati, zajedno sa usnikom koji smo videli na šta je izgledao a to je još jedan dodatni posao koji zahtijeva vremena i materijala...
Na red je došla glava lule izvana. Da nabacimo malo šminke. Ulje za kundake je uvijek dobro za ten, iako, ako se pretjera na suncu od topline se kundak na mojoj pušci zna počet "znojit" što nebi bilo baš poželjno kod lule kad se zagrije, no kako je drvo bilo suuuho odmah je upilo ulje bez namjere da ga vraća na površinu... a i bio je to jedan lagani sloj dok sam u kundak naspužvao 25 slojeva. Za očistiti rustificiranu površinu mogli smo koristiti i maslinovo ulje (a vjerojatno i obično biljno) no kako ovo moje ima i laganu crvenkastu nijansu boje u sebi uzeo sam ga da udahnem malo života izblijedjelom bajcu na glavi.
Prije toga sam ispunio onu rupu na rogu mješavinom ljepila i izbrušenog praha iz žarnice u omjeru čokolino.. Nije loše ispalo iako se je nešto smjese prilikom brušenja izlizalo jer je taj lijepak gumast, trebao sam stavljati superlijepak i nabacivati prašinu u više slojeva, vjerojatno bi to polučilo bolji efekat... a možda i ne bi.
Nakon toga sam izbrusio vodoravno vrh glave koji je bio zakrivljen. Kako su stijenke žarnice bile nejednake to je estetski nelijepo djelovalo, pa sam ovako dobio šansu da to pomoću vizualnog trika popravim. Naime vodoravno glatko izbrušena površina vrha glave se sjaji i uočljivija je od ostatka tijela i debljine žarnice pa se okolnim dodatnim brušenjem postrani širine te sjajne površine ista može izregulirati na istu širinu što optički daje izgled stijenkama žarnice da su iste debljine. Shvaćate o čemu pričam? Dao sam najbolje od sebe... :-)
Nakon sušenja i poliranja sve je spremno za foto sesion..
To je to..
A i ispunjena rupa dobro izgleda, bolje nego na slici, tu se pod blicom prejako vidi razlika među nekonzistentnom površinom.
E sad, ja sam za ovo slikanje najprije usnik u rog ubadao cijelom dužinom ljepljenog komadića sve do početka konusa na usniku, dok se na onim originalnim slikama s neta vidi kako je onaj dio koji sam lijepio izdužen i čak se vidi neki prijelaz dok sam ja svog "skrivao" pomoću cijanofixa i brušenja. Ispada da ako ga gurnem do kraja u vrat, da mi fali taj dio, koji usput naglašava eleganciju izdužene figure lule. Zašto fali, zato jer je susjed tu lulu dobio rabljenu od nekog, kaže mu kći, pa pretpostavljam da je lula te klase bila vjerojatno slomljena a on lulaš i majstor kakav je bio vidio priliku da je popravi i priušti si inače preskupu lulu... S obzirom da dijelić dužine usnika kod tenona fali u odnosu na sliku, ako ćemo tenon gurnut do kraja, pretpostavljam da ga je netko već prije mene brusio i lijepio i skratio za slomljeni dio, jer onaj koji sam ja pronašao je kraći od onoga što se vidi na slici s neta... Tako da sam ga dodatno morao uštimat i podesit da kad ga uguram u vrat pola tenona ostane vani i daje elegantan originalan izgled luli a pola dovoljno čvrsto ostane u vratu i učvrsti usnik. U vratu koji ima promjer obrnutog konusa, širi je prema unutra, jooj, još vremena i zafrkavanja... no ništa nije slađe kad pobijediš nepredvidive poteškoće pomoću mozganja i improvizacije!!
Mučile su me one rupe na usniku... Kako to popraviti? Da li se uopće može? Da sam imao stari usnik, pokušao bih ga rastopiti i zaliti rupe te naknadno prebrusiti u početno stanje, no kako nisam imao vulkanita za experimentiranje primjenio sam jednostavno i brzo rješenje... izrezao sam dva kvadratića crne izolir trake i pažljivo zalijepio.. I gotovo. Drži super, izgleda super, bolje nego na slikama jer je blic pojačao razliku u materijalu. Inače, netko ko nije blizak lulama ne bi ni znao da taj dio ne spada ovdje..
Tako da na kraju u finalnoj verziji lula izgleda ovako:
Usput da cijelina bude za oko jednoliko prihvatljiva prebrusio sam lagano kutiju i premazao ju tikovim uljem, ispolirao češki tamper i limenu kutiju za duhan te u nju stavio malo Cellinijevog aromatika s mirisom orangea u bijelom papiru kako to radi Davidoff...
I za kraj, lulu sam naravno isprobao i stvarno je to "kraljevska" lula, sa pedigreom. Savršeno je izbalansirana i super se drži u ruci a bogami i puši... Izolir traka je izvrsno položila ispit, ni ne znaš za nju dok je držiš u ustima, nije se odlijepila a podnijela je stojećki i čišćenje usnika čistačem namočenim u alkohol, dok prije čistač nije ni uspijevao proć skroz zapinjući u rub izgriženih rupa...
Susjeda nije imala dovoljno riječi hvale, no meni je satisfakcija bila u onih par sati kad sam ju isprobavao ili da kažem ispušavao, znajući da sam je izvukao ispod ruševina i ponovo joj udahnuo život. Naravno, dobio sam ponudu da ju mogu pušiti opet kad god zaželim, samo ja i nitko više jer ponovo ide među ostale uspomene samo ovaj put ne u kutiju nego na kutiju da zablješti u punom sjaju...
Calendar