Esej o staroj luli 2 ili restauracija Meershaum lulice

Esej o staroj luli 2 ilitiga restauracija stare mini Meershaum lule


Kako svaki uspješni scenario, film ili knjiga dobiju svoj drugi, treći, četvrti itd. nastavak i tako sve dok se konzumentima ne smuči, isto i mi nastavljamo u revijalnom tonu... pa dok vam se ne smuči! Neki bi čak mogli reći da ovo počinje ličiti na sapunicu i to Tursku, s obzirom na porijeklo meershauma, ali.... obećavam da neće!
Istina, bilo je dosta pozitivnih reakcija na prošli „esej“ i van foruma tako da sam naprosto, gotovo bio prisiljen i ovaj „projekat“, kako ga ja volim nazivati, predočiti u istoj formi. Naime, pita me poznanik čime se sad bavim i ja naravno počnem trambuljati o mershaumici i mahati rukama po zraku opisujući novi izazov a on me samo prekine i kaže – super, stavi na forum pa ćemo čitat...
Naravno, tu ste i vi, članovi foruma koji ste me dobrano nahvalili pa se ovim putem zahvaljujem na podršci. Uvijek je lijepo čuti da ti je rad uspio i da se to što radiš nekom sviđa, mi ljudi smo uglavnom vrlo sujetni samo to često skrivamo pod maskom lažne skromnosti... No, u vašim povratnim informacijama vrlo cijenim i kritike jer pozitivno usmjeruju moje daljnje djelovanje i vraćaju me sa oblaka na zemlju, pa vas molim da ih se ne libite postati!!

Za uvod bi bilo dosta, ako ne i previše, da ispoštujemo i one koji ne vole duge postove a očekuju akciju, pa da krenemo na nešto konkretnije što se tiče lula inače sam ovo mogao objaviti i u kuharici...

Slučaj je sličan kao i u prošloj reportaži zato sam ga isto i nazvao, sa sufiksom 2.
Pričam poznaniku nešto o lulama i on kaže – joooj pa imam ti ja doma jednu i to kao uspomenu od ženinog nonota, donest ću ti ju da je pogledaš kad se u to razumiješ jer ni mi o njoj ništa neznamo. Dogovoreno!

Evo prođe nekoliko dana i ja dobijem na uvid dotičnu lulu ili da ju zovem lulica zbog njene veličine ili manjine od 11,5 cm.
Zapravo, dobio sam u ruke kutiju lulastog oblika presvučenu imitacijom (pretpostavljam) nekakvog reptila. Pomislih, joooj pa to bi mogla biti meershaumica i nakon malo mozganja oko čudnovate bravice na dnu uspijemo ju otvoriti i uvjeriti se da je moja pretpostavka bila točna. U elegantnoj kutiji obloženoj tkaninom violet boje, lijepo je zalegla mala žutnjikava meershaumica. Stanje-očajno!! Nejednako požutjela, izgrebana, pocrnjela i uprljana garom. Popucana i poljepljena gotovo začepljene žarnice nakupljenog cake-a i preko gornjeg ruba. Naravno, govorim o tijelu lule, usnik je naravno posebna priča, odvojen lijepih mramorno-narančasto-bijelih šara, no isto popucan i nestručno lijepljen obmazan lijepilom, dok komadić na dijelu kod kanala na strani koja ide u usta i fali..













Naravno ta dva komada nisu slučajno odvojena nego su kao šećer na kraju i kao u prošlom slučaju sa Savinelicom odlomljeni jedan od drugog... U kanalu na oba dijela vide se puknuti drveni dijelovi nekakve cijevčice koja je spajala tijelo lule od meershauma i usnika od akrilika ili mislim čak od bakelita jer je materijal užasno lomljiv a nije vulkanit, kad se brusi dobije se bijela prašina sa mirisom nekakve plastike.. Netko je to pokušao zalijepiti pa je sve još uljepljeno nekakvim prozirnim ljepkom.

Ispalo je da je i ovo lula jednog majstora stare škole, vrsnog u svom poslu, koji je isto radio brodove, no u ovom slučaju "prave", one velike. Dotični gospodin kojeg nisam imao čast poznavati bio je inžinjer brodogradnje i radio je na velikim projektima između ostalog i na, mislim, uređenju Titovog "Galeba". To je sve što znam o njemu... ah da, i da je bio djed moje poznanice koja čuva njegovu lulu kao dio porodičnih uspomena.

I šta sad, ako sam uredio onu prvu kao homage na jednog majstora trebao bih i ovu, koliko sam se hvalio onim prvim poslom već je i moja reputacija u pitanju, ali kako?
Da je to vrijes i vulkanit bilo bi to relativno izvodljivo, tu već imam iskustva, ali meershaum i "tko zna koji" materijal usnika, obadva lomljivi kao porculan, nikad neznaš koliki pritisak mogu izdržati a da ti u ruci ne puknu prilikom obrade... Šta s tim? Nikad s tim nisam radio.

Na prvi pogled sam se obeshrabrio, uvidio da je besmisleno tu bilo što pokušavati pa bilo i samo očistiti žarnicu od gara, ako pukne dodatno sam uništio jedan predmet-uspomenu a niš nisam napravio...
Usput takve lulice se u odličnom stanju prodaju po 9 do 29$ pa nema ni neke vrijednosti, više ću imati troškova u materijalu.. Najbolje da to vratim vlasniku i riješim se bespotrebnih problema i posla koji može ispast naopako i od kojeg ću se samo živcirati...

U razgovoru sa vlasnikom koji je izgledao razočarano kad sam mu objašnjavao problematiku, a podsjećao me na ljude kojima Rick iz serije "Zalagaonica" mora objasniti da njihov predmet ne vrijedi koliko su očekivali, došao sam na utješnu ideju da lulu mogu bezopasno barem zalijepiti pa da u kutiji leži "cijela" lula a ne dva slomljena komada...

Drugi dan sam isto i pokušao ostvariti i da mi je uspijelo, to bi bilo, to...
Međutim, da li se umiješala sudbina ili samo prašina, kako su oba komada bila toliko prljava superlijepak nije držao pa sam sve odložio za slijedeći put kad uhvatim više vremena i malo pobrusim i očistim rubove.

U međuvremenu sam pozavršavao sve tekuće poslove i ova lulica i izazov oko njenog uređenja me je počeo sve više "navlačiti"... proporcionalno sa slobodnim vremenom!

Uzmem dakle ona dva komada i izbrusim lagano mjesta koja bi trebalo zalijepit. Brušenje se je pokazalo uspješnim i sad je trebalo odlučit zalijepit lulicu ili.... Kako je bilo rano jutro, lijep dan, ja u formi i što mi kažemo „pun morbina“ što bi značilo u slobodnom prijevodu pun samopouzdanja, spreman na akciju i rizik (i zajebanciju), pun pozitivne energije, osjećao sam se nepobjedivo i vjerujte to mi je i trebalo da se odlučim na ovako nešto.. Pa može samo nešto pući, pucalo je i dosad, lula je sva izlijepljena, što pukne da se i zalijepit, ne može biti neke velike štete, superlijepka imam i dobro lijepi...
Vlasnici su bili daleeko (na moru) to me je nekako ohrabrilo i odlučio sam.
Idem dalje, na sve ili ništa!

Prvo, vađenje ostataka spojnice iz vrata lule i usnika – nemoguća misija – ako to uspije mora i sve ostalo... Vađenje pomoću vide i poluge kao u prošlom slučaju..







Našao sam vidu (vijak) traženog promjera (uvijek moraš imat arhivu za ovakve i ine potrebe).
Vida je na mjestu, išlo je relativno lako, sad samo treba pažljivo kliještima pokušat izvući ostatak, no to baš i neide, pojačavamo snagu-puni smo je...



... i PUK!!! Ode sve u jagode!
Razletilo se je u nekoliko (malih) komada po kući... Joooj, brzo traži ih jer ako koji ne nađem, neću imat što zalijepit..



Jebiga, nitko mi nije rekao da su ti umetci bili zavidani a ne umetnuti!!!
A da je usnik tako lomljiv, nije mi odavao taj dojam prilikom brušenja..



Blagoslovljen onaj koji je izmislio supelijepak! Idemo na posao naoružani strpljenjem i samopouzdanjem (koje me još nije napustilo), na kraju krajeva, budimo pošteni, tako nešto je i bilo za očekivat..



Prvi komad je dobro legao...



Drugi...



Bogami i treći!



Nije loše, nije loše...



Gotovo savršeno!



Kako je operacija uspjela, nakon malo razmišljanja odlučio sam krenuti dalje. Sad treba ponovit postupak ali na vratu lule od meershauma, a kako će se on ponašat, bog zna... Ne idemo više vidom jer je rezultat nepredvidljiv, odlučio sam se za precizni alat-šiljak kojim mogu odmjereno regulirat silu i mjesto pucanja. Idemo metodom kao i doktori, otvore te, poprave i zakrpaju, sve zacijeli i ti si zdrav (ako u međuvremenu ne umreš..)

Evo rezultata:
..muči me onaj najmanji komadić!





Očišćen komadić vrata, relativno lako se skinulo puknuto, uglavljeno drvce, cijev-spojnica..



Očišćeni i ostali dijelići..



Sve ponovo na mjestu!!!








Danas sam imao dobar dan!! Sve je išlo gotovo savršeno, bolje nisam mogao očekivati, dalje bi trebalo biti jednostavnije ako se ne pojave nepredvidljive poteškoće.. ako!!
Za danas dosta, neka se sad sve lijepo suši do sutra i vidjet ćemo kako je lijepilo stislo. Hoće li bit dostatno da se nastavi posao, brušenja, čišćenja, poliranja ili će se sve raspast...
Znači izvana lula isto izgleda samo joj je očišćen kanal vrata i usnika od puknute spojnice..




Drugi dan smo ustanovili da je lijepljenje uspjelo, na prva testiranja malom snagom, dobro se drže i vrat i usnik.
To je bila dobra vijest, no današnji dan nije dobro krenuo kao jučer, sve mi je ispadalo iz ruku i bio sam nijansu nervozniji... imao sam neki predosjećaj, jučer je sve predobro išlo.. Valjda će me dobra karma poslužit još danas!
Sad idemo na poliranje usnika, koje je usput ispalo savršeno, postupak isti kao kod vulkanita, usnik se sjaji ni ne vidi se da je lijepljen, izbrušen je i oblikovan dio oko ustiju tako da se ne vidi da je komadić falio, bit će okrenut gore kao kod Petersonovih P-lipa, savršeno!

No, ide zaplet i akcija, skoro na kraju kad je već blistao kao nov prilikom poliranja puknuo je nakoso poprijeko promjera na 1/3 od ustiju... Strašno!
Trebala mi je sekunda-dve da se priberem i krenem dalje.. Dohvatim superlijepak, namažem komade, zalijepim, držim dve minute rukama pod pritiskom i gotovo, nemam više vremena ni živaca čekati da se suši... ili jesi ili nisi superljepak, dovraga!!
To nije slikovno dokumentirano a jasno vam je i zašto, bio sam previše uzbuđen nervozan i nabrijan pogledavajući na sat..

Ipak dat ću mu priliku da se osuši i očvrsne jer imam i glavu lule za čistit.



Idemo se igrati dimnjačara, zovem taj posao tako jer na kraju uvijek izgledam kao on...
Dremelicom (u mom slučaju Einhelicom) sa šmirgl okruglim dodatkom očistio sam cake, identično kao u prošlom slučaju. Išlo je kao po loju. Lagano nježno na malim okretajima cake je sloj po sloj padao.
Svaki put kad završim vrti mi se u glavi kao da sam popušio 5 lula raznog duhana koji je bio unutra zbog toga što se usprkos maskici nadišeš najsitnije prašine u zraku... Sreća da to nemoram raditi svaki dan (kao neki...)
Evo slike sa prošlog slučaja, no to je to: majstor u umjetničkom zanosu nježno skida cake!
Vjerujte, voljeli bi da imate takvog zubara!!



Zatim šmirglom od recimo 400-600 za željezo na spužvici lagano sam očistio cake koji je išao gore preko ruba žarnice, išlo je dobro i lako.



Nastavili smo isto po cijelom tijelu lule. Pokušao sam lulu smočiti, malo slinom na prstu i dobiješ dojam da mijenja konzistentnost, postaje meka, kao mokra kreda, znači to je meershaum, vjerojatno dobro i lako za izradu raznih gravura ali nedobro za šmirgl i posao koji sam radio. Nastavio sam na suho...



Očistio sam cijelo tijelo lule od neravnina, ogrebotina, žućkaste boje ali i od zaštitnog sjajnog premaza. Na kraju tog posla lula je zaprimila bijelu mat boju. Dobro bila je još negdje žućkasta gdje ju je cake dublje oprljio, no nije mi se dalo dublje i više grebat jer je to ipak stara lula, nije ideja da izgleda kao nova a može svaki čas nešto puknut.
Naravno da ne zaboravimo usnik u završnoj fazi poliranja koji je prije par sati puknuo. Zakrpano mjesto je trebalo izglediti sa 600 i 1000 i ispolirati sa 2000, pa plurol pasta pa maslinovo, deja vu!!
Sve u svemu bio sam zadovoljan rezultatom.









E sad kako se situacija razvija ta lula će se na kraju još moći i pušit. Kako nikad nisam oprobao meericu, vrlo interesantno! Znači treba dubinsko čišćenje i dezinfekcija iznutra. 15 min močenja u sapunici za suđe, zatim ispiranje, pa čistač sa sapunom, pa čistač sa 97% alkoholom i trebao bi bit čist i dezinficiran. Bolje od čaša što ih ližete svakodnevno po kafićima nakon desetaka ako ne i stotinu drugih na dan... Naravno, pričamo o usniku, tijelo lule iznutra se čisti samo čistačem i alkoholom..
Da je bila prljava, bila je, uglavnom ne meer nego ona drvena cijev koja je pukla i dio koji je ostao u vratu i usniku...
Žali bože posla, vremena, skupog alkohola i čistača (koji mi usput ponestaju a nema ih kod nas-Vauen za churchwadenice, odlični za čišćenje starih lula, jer zna netko ako ih negdje ima ili moram izvana naručivat sa skuuuupom poštarinom) i to sve za jedno pušenje, ako posao uspije... Ali, gušti su gušti... pjeva Alen Vitasović





Dakle, sve pet, no sad bi trebalo nešto učinit sa meershaum komadom lule, izbrušen je i očišćen ali kako mu dat onu prijašnju visokosjajnu zaštitu?? Negdje sam na nekom forumu onako usput pročitao, jer me nisu meerice toliko zanimale, da se njima za završni zaštitni sloj stavlja pčelinji vosak, a kako sam ja u ovaj posao ušao nabrzinu bez detaljnog proučavanja postupka izrade i obnove meerica, nisam ni znao da li se to uopće radi i može, sve smo dosad improvizirali pa ćemo i to. Kakav pčelinji vosak, nemam sad vremena proučavat razliku između njega i običnog sa štelike, kandele, ili je to taj?? Pa od čega se ustvari i radi vosak, čuo sam samo za pčelinji..??
Uglavnom, kako po kući nisam (jasno kad ti treba nikad nema, a inače uvijek ima) našao bijelu, prozirnu svijeću, uzeo sam šta sam našao, narančastu i mirisnu.
Razmišljam, pa usnik je narančastih nijansi, neće bit loše ako i lula dobije malo iste, pasat će, nema smisla da izgleda ko nova, a ako bude malo mirisala na naranču isto nemože škodit, ionako će ju gledat (i mirisat) nepušači, bolje nego da smrdi na stari cake..

Uglavnom, zapalio svijeću koja se odmah počela topit i prstom (di ću sad tražit kist, zanima me rezultat) počeo nanosit (previše) voska po luli..



Jao, šta ovaj uradi!! Smijem se ja sam sebi i ubrzo dovršim posao.



Sad bi lulu trebalo prebrusit sa 1000 i 2000 ali kako kad nemožeš pored toliko voska. Noktom najprije skinuo prvi debeli sloj i velike nakupine voska a zatim rubom šmirgla obmotanog na spužvi za brušenje drugi tanji. Kako je bio pretvrd za rub šmirgla vosak sam dio po dio lule zagrijavao fenom i skidao kao špatulom...



Sad se je moglo brusit sa 1000 a zatim polirat sa 2000 i rezultat je ispao sjajan, i metaforički i doslovno!














Dosta! Mali predah i nagrada za majstorsku improvizaciju, Ledo 4 okusa! Kako sam zaboravio upalit klimu a u prostoriji se moglo izbrojit 29 stupnjeva, baš je dobro sjeo!!




Idemo dalje, nekad je govorio HDZ a sad kažem ja, nadam se samo da ću dalje stići. Preostalo je još spojit tijelo lule i usnik, a kako?? Da idem izrađivat i tokarit od metala neće bit dobro, skupljao bi se kondenzat, od drva sa navojem, ma ko bi to napravio, od plastike neku cijevčicu da nađem i tutnem, ne stopila bi se, nabavit originalni komad, ma daj...ma ustvari zašto komplicirat, zalijepimo lulu i gotovo. Kanal je prohodan a kako je lula čista i kratka bez problema se da čistit sa početka usnika sve do žarnice jednim čistačem, nema potrebe rastavljat ju, a i tako je krhka da bi opet sve popucalo. Sad je čista i denzificirana, ako ju ja jednom isprobam, prođem čistačem i alkoholom skroz i gotovo. Ako ju jednom još netko odluči pušit, postupak je isti (ionako će ju opet polomit tako krhku, ona je samo za gledat)

Znači treba izbrusit dve paralelne površine koje će dobro nalijegat da se fino zalijepe ali usnik mora stajat ravno na vrat lule kako treba, ovo je gotovo najteži dio i ručno kako ga ja radim je pokušaj, promašaj, kao da igram pikado, rezultat je dobar ako imaš mirnu i sigurnu ruku, što nemožeš uvijek garantirat, pogotovo nakon svega što sam dosad prošao. Postupak isti kao kod Savinelice iz prošlog posta...Tamo je lijepo opisan.







Ni sam neznam kako ali ispalo je savršeno!
No, opet no, prilikom posljednje izmjere pasovanja, usnik je samo sliznuo i kako je dotakao stol PUK!! puko na dva komada!!! Jooojjj!!

E tu mi je nakon 10 sati rada (pola sata pauze za ručak i wc + onaj sladoled) i skoro na kraju trebalo dobrih 30 sekundi (možda i više) da ponovo sakupim komadiće mozga, potjeram očaj, uzmem zraka i krenem sakupljat komadiće usnika po stolu.... (ova sličica se zove očaj)
Ukućani su dojurili da vide šta je kad su čuli krik... koji se prolomio Darkwoodskom šumom, joj šta mi je opet, tipfeler, htio sam reći mojom improviziranom radionom na kuhinjskom stolu.....





Ne želim ni pisat o sljedećem¨! Kad se sjetim koliko je volje trebalo da ponovo uzmem superlijepak, zaijepim, držim i za dve minute (nema više čekanja) ponovo prebrusim usnik, grubo, pa fino, pa sjaj, pa .... opet deja vu!!!

No sve za krajnji rezultat!!! Koji nije loš, samo sad se vidi gdje je ljepljen, jer je ona prljavština od prije prilikom čišćenja prošla kroz pore gdje je lijepljen i posmeđila crtu loma... Ah, (ona prosta riječ) nemože sve u životu bit savršeno, još mi je dobro i išlo...





Uglavnom usnik nakon sve muke (fizičke i psihičke) zalijepljen, drugi dan nakon sušenja se pokazalo uspješno, i previše, ponovo je bio potreban grubi šmirgl po prijelazu na mjestu spajanja i okolici, pa fini, pa sjaj..




Rezultat je sljedeći: (ovu sličicu bi nazvao "cool")










Uglavnom, predvečer sam sjeo na terasu sa pogledom na more i barke, uzeo uradak napunio ga MacBarenom OC. Standard za isprobavanje, a i ostane lijep miris aromatika vlasnicima.

Ovo je terasa po danu:



Ovo je pogled sa terase po danu:



A ovo je ugođaj u predveče tople ljetnje noći, naravno bez oblaka i mjeseca što se skrio iza njega...





Ah da, to sam htio reći, dva ugodna sata proveo sam na toploj ljetnoj noći pušeći meericu...
Ili je taj Macbaren bio bolji nego inače ili je to taj efekt Meershaum lula ili je to sve ono što sam prošao posljednja tri dana s njom plus ugodna ljetna noć i zadovoljstvo obavljenim poslom, no samo se nadam da će mi i sljedeće meerice imati ovakav ukus ubuduće, jer... bio je fantastičan!!!!

p.s.
što se tiče improvizacije i načina nanošenja i završne zaštite meera sa voskom sa mirisne svijeće pokazao se savršenim!! Bilo me strah da se ne otopi uslijed zagrijavanja, no ništa, ostao je postojan i sjajan, lijepe naranđaste nijanse plus šare prljavštine koje su mi se same nanijele sa starog prljavog šmirgla prilikom poliranja jer nisam pazio pri lošem svijetlu, vidio sam tek kasnije, no daju luli upotrebljavani štih, što je i poželjno u ovom slučaju...

...a ovo je lula koju sam pušio!¨!





























The End!